-Piše: Ratimir Vujačić

Bilo je to davno, još kad su ribari živjeli u kućama od pruća. Živ je bio i Aleksandar Sergejevič Puškin koji je sve to zabilježio, vjerovatno u nadi da ova priča može nekome koristiti. Elem, živjeli ubogi stari ribar i njegova ništa mlađa i, kao što će se pokazati, vragolasta žena: „ trideset i više ljeta žive oni tako sami, djeda peca, baba čami”. Naišao dan, ne bi nikakvog ulova, ali pred sam odlazak kući, u tiho predvečerje, stari ribar posebnom udicom ulovio neku čudnu ribu, zlatnu, koja je progovorila ljudskim glasom: da ju pusti u more, a ona će mu ispuniti želju – bilo koju. Pak je djeda milostivi, pustio ribu neka živi. Valjalo je sad otići babi praznih ruku.

BABA, PRVI DIO - TRAKTORIJADA NA POMOLU

I ode starac domu svome i kod žene svoje: „ donio si praznu torbu, ješćeš sada samo čorbu”. Kad joj đede još ispriča šta mu se desilo, izbruči ga, što je zlatnu ribu ispustio: „ od muke ću sada pući. Tebe, djeda, treba tući. Što si tako luckast bio, pa si ribu ispustio? Natrag hitaj, žuri, juri. Korito mi staro curi; neka riba kako znade, odmah meni novo dade ”. Babina se ne poriče, starac pohita k moru i stade dozivati ribu. Riba se ubrzo pojavi i jedanak ispuni obećanje. „Čim se djeda kući vrati, do korita odmah svrati, a korito, lijepo, novo”. I viđe baba korito i dopade joj se veoma, pak će reći: „ imam sada želju vruću, hoću sutra novu kuću. Ne bude li kuća nova, ovdje više nemaš krova, već odavde ti se seli, čuješ šta ti baba veli.”

DRUGI DIO, BABA POSTAJE LIDER U REGIONU

Možda je ovdje trenutak da, makar privremeno, napravimo diskontinuitet, napustimo bajku, koja nas neodoljivo podsjeća na neke događaje koji prethode suverenoj nam državi. Naime, prije nego je naš vođa dobio državu koja će mu ispuniti sve želje, saznali smo iz izvora bliskih njemu, da je maštao o svojoj garsonjeri. Baba, međutim, o novoj kući, nipošto o stanu na Menhetnu, jer bijaše to prije NATO integracija.

Crni đede nije imao kuda nego k zlatnoj ribi. Sve ide kao po loju: „ kada kući dođe djeda, on u čudu samo gleda: od kolibe sve od pruća, stvorila se nova kuća”. I kako to već biva u bajkama i suverenim državama, događaji dobijaju ubrzanje, postignuto je samo podstrek za nove uspjehe i domete: „ vesela je baba bila, želja joj se ispunila. Dobila je kuću drugu, a služe je bezbroj slugu”.

BABA SVOJA NA SVOME – SUVERENA

Bilo je samo pitanje vremena kad će baba odlučiti da bude suverena, s obzirom na poželjan razvoj situacije: „To je bilo u nedjelju kad ispuni babi želju, ali, eto, već u srijedu, sluge opet zovu djedu... Smjesta idi, ribu traži i želju joj moju kaži. Sad carica ja ću biti, to mi mora ispuniti!... Carica je baba bila, na njoj samo čista svila. I biseri oko vrata i prstenje sve od zlata. Blaga silnog ona ima, zapovjeda sada svima”. Nažalost, i to babi ubrzo dosadi, i bi joj nedovoljno, zanese se sasvim: „ Dosadno mi carstvo ovo, hoću opet carstvo novo. Na dnu mora hoću sada, da mi bude nova vlada. Zlatna riba, a ne druga, da mi lično bude sluga. Hajde, starče, ne prkosi, carsku želju ribi nosi”. Ovdje treba ostaviti Aleksandra Sergejeviča na miru, a nije ni red da se miješa u stvari jedne suverene države. Tim prije što je kraj bajke isti kao početak, starac se vraća kući i zatiče oronulu staricu kako sjedi ispred kuće od pruća. Snuždena kao ministri Marković i Bošković nakon proglašenja izbornih rezultata.

Naravoučenije: nije glup i neznaven onaj, a to je tekovina evropske civilizacije, ko je odvojio Crkvu kao nebesku ambasadu od države koja se bavi ovozemaljskim poslovima. Glup je i neznaven onaj ko se slakomio i zaigrao, da od Božjih poslušnika i pobožnog naroda, stvori sebi sluge. Reče baba Jana, mudra Crnogorka, a iz mojeg starog komšiluka: „Mlogo će im bit!”

---