Piše: Goran Šćekić
Svi zakoni i odluke vladajućeg režima u Crnoj Gori idu u korist samo vladajućih porodica, i nikoga više. Dakle, svi predlozi i odluke kreću iz kabineta predsjednika Crne Gore, koji nije slobodan čovjek. Jer ako građani Crne Gore nemaju slobodu, nema je ni predsjednik.

On nigdje ne ide sam, on ne vozi bicikl, ne ide na pijacu. Kada u rijetkim trenucima izađe na javno mjesto, toliko ga čuvaju da to više liči na prvu „paradu ponosa” u Crnoj Gori.

Naš predsjednik izgubio je čulo ukusa i čulo mirisa. On nikada nije osjećao proljećnu svježinu i ljetnju žegu. Ne osjeća glad i jad svog naroda. Da li će osjetiti nadolazeći miris jeseni, saznaćemo 30. avgusta. „Jesen stiže, dunjo moja”. Naš predsjednik ne ljubi krst, on ljubi livadu na kojoj je krst. Za njega krst nema vrijednost, ima je samo livada, još ako je pored mora. I zato pravi zakone kojima će otimačina crkvene imovine postati legalna i u okviru zakona.

Stručno gledajući, imovina Mitropolije crnogorsko-primorske predstavlja duhovnu snagu, a nikako materijalnu. U duhovnom smislu ona pripada svim vjernicima u Crnoj Gori, kako njima tako i državi. Stavljajući materijalno ispred duhovnog, crnogorski režim je krenuo u neviđenu otimačinu crkvene imovine. I upravo kroz ovakav pogled, koji je materijalni a ne duhovni, objašnjava se smisao donošenja novog zakona o vjeri. Otimači su ovih dana izašli s novom ponudom, i pozvali Mitropoliju na pregovore. U ovim pregovorima se brani krst i istorija Crne Gore. Duhom mirna, staložena i stabilna, Mitropolija se naravno i odazvala. Na kraju se ipak potvrdilo da otimači nemaju ponudu, već ucjenu, oni samo otimaju i njihova ponuda ne može biti časna, već samo otimačka. Njihova ponuda je kupovina vremena za otimanje glasova na predstojećim parlamentarnim izborima.

Predizborna kampanja se uveliko zahuktava, u vrućoj atmosferi i visokoj ljetnjoj temperaturi. Vladajući režim u predstojećim izborima vodi presudnu bitku u očuvanju sumnjivo stečene imovine, i sumnjivo donesenih zakona.

Ne smijemo dozvoliti da otimači budu pobjednici na predstojećim parlamentarnim izborima. I upravo zbog ove činjenice ove izbore možemo nazvati i „krstaškim izborima”.

Pobjedom na predstojećim parlamentarnim izborima režim će krenuti u sprovođenje zakona o vjeri u Crnoj Gori.

Naravno, to neće i ne može biti presudno, jer izbori su jedno, a litije i narod su drugo.

Tako će na kraju o izbornom zakonu i njegovom sprovođenju ipak odlučiti narod i vjernici Crne Gore. Dakle, braćo pravoslavci, predstojeći parlamentarni izbori su za krst i protiv krsta. Za zakon o vjeri i protiv njega. Odlučite sami. „NE DAMO SVETINjE”!

---

”