-Piše: Dragan Mraović

Prošao je Vidovdan. Nema više boga Vida, nema više kosovskih junaka, nema više čojstva i junaštva u Srba. Nikome više ne može da se vjeruje. Ni najvišim državnim funkcionerima. A, tu je onda kraj i države i nacije. Evo kako su lagali naši glavari: „Mi dolepotpisani funkcioneri Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije… garantujemo gospodinu Slobodanu Miloševiću da neće biti izručen nijednoj pravosudnoj niti drugoj instituciji van zemlje…” Potpis: dr Vojislav Koštunica, Milan Milutinović i dr Zoran Đinđić, 31. marta 2001.

Sramota je da su takvi vodili zajedničku državu sa Gospodarom, šefom organizovane kriminalne grupe za šverc cigareta, i Svetom od Milja ideologom klana (Miško Ideolog nije bio ideolog klana, već trla-baba-lan ideologije) koji sada sjedi na „robiji” po beogradskim kafićima uz blagoslov Gospodarčića. Taj „veliki opsenar, opskurni žongler riječi”, kako ga je sjajno definisao Mišo Vujović, reče da je „Srbima ukrao iluziju Velike Srbije”. Boluje Gospodar od bolesti koja se u psihologiji zove „projekcija”, jer bi inače znao da Srbi nemaju nikakve iluzije u pogledu njega kao mafijaša i nasilnika, bivšeg Srbina i novokomponovanog Kaina koji ima, kako to reče, takođe Mišo Vujović „endemski sifilis – mentalnog karaktera… i naglašeniji kancerogeni animozitet, već odavno transformisan u strategiju odbrane Crne Gore od navodnih velikosrpskih aspiracija” jer on će „braniti temeljne vrijednosti crnogorskog društva... A on najbolje zna koje su to temeljne vrijednosti društva – od sive ekonomije, šverca duvana i opijata, preko ubistava, raspolućivanja i totalnog osiromašenja naroda, gušenja i gašenja institucija do trenutno aktuelnog obračuna sa pravoslavnom crkvom koja uživa najveći ugled u narodu. Kako se živi u Crnoj Gori najbolje znaju njeni građani kojima je odavno ukradeno i to poslednje mentalno utočište, iluzija o boljem životu”.

Gospodar je kontrapunkt viteštva, časti i poštenja koji u nedavnoj kič predstavi silazi niz stepenište i preko crvenog tepiha da dođe do pulta na zelenoj travi – iluziji da je iza njega Bijela kuća i da tako podsjeća na predsjednika SAD, zaboravljajući da ga je upravo Donald Tramp okarakterisao kao „ličnost koja je duboko uključena u aktivnosti kao što su šverc i međunarodna mafijaška organizacija, koja organizuje trgovinu narkotika i oružja, i koji je svoju malu zemlju po tome učinio prepoznatljivom”. Praporci tu ne pomažu. Ni rijaliti dekor. Ni klanjanje njegovih udvorica koje već smišljaju kako da ga prve oblate kada padne i prebjegnu, ako se bude moglo, na stranu pobjednika.

I bi Vidovdan. I bi novo srpsko stradanje u nekadašnjoj zemlji „srpskih vitezova”. Ali, novi Murat sa satom od preko sto hiljada eura na ruci, umjesto sa sabljom u ruci, ne izlazi na bojno polje, već kukavički šalje svoje milo-janjičare da udare na Srpsku pravoslavnu crkvu i na srpski narod iz koga je potekao. Ima i takvih u Srba, jer nisu ni oni bez mana. Ima među njima mnogo onih što su bruka i sramota srpskog roda. I u Beogradu i u Podgorici.

Neće se to dobro završiti po novog Murata i njegove janjičare. Postoje vrijednosti na koje kada se udari nema više praštanja. Ipak, ima taj novi Murat više rješenja: robija u Spužu, bukagije u Alkatrazu, ali i bjekstvo u Saudijsku Arabiju ili u „tuzemstvo” pod skut Bana Jelačića, pod „šahovnicu zbog koje je omrzao šah”. Biće to prvi Al Kapone u istoriji koji će tražiti politički azil! Ima on alternativa, a kakva će biti Božija volja, vidjeće se.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---