-Piše: Mr Bojan Vukčević

U ime svoje i svih dobromislećih građana Crne Gore upućujem javni poziv Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj da na svom vanrednom zasijedanju dodijele naveće odlikovanje predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

Ustvrdiću, iako na prvi mah djeluje kao lucidna ideja, da je gospodin predsjednik najveća i najznačajnija ličnost savremene istorije zaslužna za dizanje srpske i uopšte pravoslavne svijesti u Crnoj Gori. Podsjećam najviše organe naše pomjesne arhiepiskopije i srpske patrijaršije da je naš narod bio gotov da zaboravi svoje porijeklo i nacionalnu i vjersku pripadnost. Još od vremena kralja Nikole, koji je bio kršteni kralj i mecena i dobrotvor i ktitor, mi nismo imali vjersku svijest.

Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata bilo je vrijeme obnove uništenih resursa i turbulentno vrijeme nestajanja i rađanja država i čovjek je bio orijentisan na puko sabiranje porodice po povratku domaćina iz mađarskih logora, i zaokupljen brigom o egzistenciji. Između dva rata otišao je u vječnost i mitropolit Mitrofan, a na sceni se pojavio vladika Nikolaj, svjetlost Božija među nama i tvorac Bogomoljačkog pokreta. Međutim, iako je nesumnjivo bio apostol novih vremena zbog nepostojanja savremenih sistema masovnog obavještavanja, koja danas imamo, njegov lik i djelo sporo su se probijali do zabačenih crnogorskih bespuća.

Mrak Drugog svjetskog rata, bratoubilaštvo, razaranje, masovna pogibija i nalet komunizma bili su fatalni za vjeru i Crkvu. Kasniji problem sa Rezolucijom i represije zbog verbalnog delikta uslovili su da se Bog pominje ćutke, pa ni tako.

Poslije Tita opet Tito i tako prođe i ovih 30 godina.

Prva luča poslije Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog na prostoru Crne Gore je vladika Amfilohije. Došao na ništa i počeo od ništa. Spor proces fizičke i duhovne izgradnje bio je pred njim. Neumoran i jak u revnosti gradio je Boga u ljudima i ljude u Bogu. Možemo reći, s obzirom na impozantan broj obnovljenih crkava i manastira, da je on najbolji zidar među vladikama i jedini vladika među zidarima.

I dok su drugi u Crnoj Gori brinuli kako će obezbijediti svoje i sebe na račun Crne Gore, on je brinuo kako sagraditi Crnu Goru od sebe i svojih. Put mučan i spor, ali na kraju daje dobar plod.

Izgradnjom Crne Gore naš arhiepiskop je gradio i sebe. Sve što je gradio vezao je za Nebo, a ne za Zemlju pa ako ćemo logikom da je njegovo korijenje vezano za Nebo, onda u neku ruku imaju pravo ovi što ga napadaju da je on naopak čovjek. A žitija svetih su puna takvih naoko čudnih i Bogu a ne dolaru posvećenih pastira. Samo jedno je falilo našem mitropolitu Amfilohiju da se upiše u žitija svetih. Samo jedan detalj koji je tu neizostavan. Mučeništvo i progonstvo Pilatovo. I evo ga. Proganjan od savremenih Pilata, provodi dane dajući izjave i braneći sveštenike. Diže narod svojom pojavom, a ne formalnim pozivom. Krsti zemlju i ulice tamjanom. Naređuje gorama da se premjeste tako da svaka liči jedna drugoj i svakom se prolama eho „NE DAMO SVETINjE”. Narod se probudio. Starci stogodišnjaci jure kao momci. Djeca dobijaju mudrost staraca. Priroda se pokorava ne dajući padavine na dane litija. Zemlja se preporađa. Crna Gora postaje Sveta Gora.

A hvala Bogu i Milu. Milo je Božiji dar. Vjerujte mi, braćo episkopi, Vi cijenjeni Sveti Oci, koji ovo čitate. Da nije bilo Arija, da nije bilo Julijan, da nije bilo Jude zar bi bilo Pravoslavlja?

Gospod je zbog grehova naših otaca koji se klanjahu bronzanom teletu u liku Marksa i Lenjina naredio da lutamo i izumremo kao Jevreji što 40 godina lutahu po pustinji.

I kad je procijenio da je dosta bilo i da smo vatrom propasti i ratova očišćeni poslao nam je spas u vidu gospodina Đukanovića. Naš predsjednik je nesvjesno podigao svijest narodnu, oduvao pepeo sa zapretanog žara i time postao oruđe u Božijim rukama, a sve po nedokučivoj i Savršenoj Božijoj promisli.

Gospodo, molim Vas da sve gore navedeno razmotrite i dodijelite najveće odlikovanje našem predsjedniku. I ne zaboravite Savla. Šta bi bilo da milost od Gospoda i Njegovu spoznaju ne vidje? Ne bi danas imali ni Petropavlovski post. S molbom za Vaš arhipastirski blagoslov, Vaš dobroželatelj i gordi rab Božiji, Bojan.

---