- Autor: Mihaela Kifner
U vazduhu je već visio okrajak kobasice namijenjen automobilskim koncernima. Bio je to zahtjev za usvajanje premije za kupovinu automobila, pogotovo onih s tradicionalnim motorima s unutrašnjim sagorijevanjem, dizelaša i benzinaca. Taj zahtjev se neprestano pojavljivao u javnosti, poput refleksa. I nije stizao samo iz redova ključne njemačke automobilske industrije. Svi oni koji su zagovarali tu ideju i u ovoj su krizi na svojoj strani imali oko 800.000 argumenata: radna mjesta.
Ali ova vladajuća koalicija ponovno je pokazala da ta često u ranijim vremenima parališuća potraga za konsenzusom može biti i jača strana: Demohrišćani (CDU i CSU) kancelarke
Angele Merkel i Socijaldemokrate (SPD) ovim paketom su se u načelu odlučili da ubuduće ne žele da održavaju status kvo, odnosno da „fosilna Njemačka“ nije njihov cilj. To je dobro. Jer su stvari mogle da budu i drugačije.
U Berlinu su u proteklih 15 godina, otkako je Angela Merkel na čelu Vlade, ionako već prespavali digitalizaciju i elektrifikaciju mobilnosti. Sada je pandemija korone sve nekako trgla iz rutine i prisilila političare na trezven pogled u budućnost. Njemačka Savezna vlada je i prije toga bila spremna da uloži više od 700 milijardi eura u golo preživljavanje privrede u krizi. I zato sad ovih 130 milijardi za konjunkturni paket nije trebalo da završi u rukama političara koji dijele novac šakom i kapom.
Nakon 21-časovnog pregovaračkog maratona koji se protegao na dva dana, šefovi stranaka i poslaničkih grupa su odlučili: premije da, ali samo za kupovinu električnih vozila, inovacijske premije za industriju. Kupovinu bi trebalo podstaći snižavanjem poreza na dodatu vrijednost sa 19 na 16 odsto. Trista eura po djetetu može da se shvati kao populistička mjera za popravljanje raspoloženja u zemlji. Ta akcija svakako ne doprinosi cilju pouzdanog, savremenog obrazovanja za sve.
Ovaj konjunkturni paket još uvijek nije rješenje koje vodi ka politici koja u vidu ima budućnost, politici koja ne želi samo da nastavlja da ublažava posledice digitalne revolucije, već politici koja želi da oblikuje. Ali to jeste postavljanje skretnice otprilike godinu dana uoči kraja poslednjeg mandata Angele Merkel na dužnosti savezne kancelarke – skretnice koja budi nadu u nova, još veća rješenja.
I Merkelova je, pošto je 2005. preuzela dužnost šefa Vlade, više od jedne decenije profitirala od efekata nepopularne reformske „Agende 2010“ njenog socijaldemokratskog prethodnika
Gerharda Šredera. Ovaj konjunkturni paket bi tako mogao da bude prvi, važan korak u smjeru „Agende 2030“ Angele Merkel.
dw.com
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
