- Autor: Aleksander Gerlah

Kina je ostvarila ono zbog čega je svjetska zajednica strahovala: Narodni kongres je donio novi takozvani „Zakon o bezbjednosti“ koji znači kraj autonomije Hongkonga. Tako će ubuduće istupanja za demokratiju, slobodu i ljudska prava biti zabranjena kao opasna za nacionalno jedinstvo Kine. I – kao zavjera ili separatizam.

Kineska nomenklatura sa autokratom Si Đinpingom na čelu je tako još jednom povrijedila ugovorne obaveze utvrđene prilikom predaje Hongkonga Kini 1997. godine.

Još prošle godine, Peking je pokušao da pomoću dekreta o izručenju dođe do osoba koje smatra neprijateljima da bi mogao da ih osudi. Ali, Kina nije pravna država, a namjera iza dekreta je bila jasna: da se svaki potencijalni protivnik u Kini smjesti iza rešetaka.

Dva miliona građana Hongkonga je mirno protestovalo protiv te namjere KP. Tek poslije više mjeseci masovnih demonstracija, Keri Lam, šefica gradske uprave koju je postavio Peking, povukla je dekret o izručenju. Na lokalnim izborima koji su uslijedili, demokratski tabor je odnio ubjedljivu pobjedu: slobodarske snage su osvojile 17 od 18 distrikta.

Peking je zapjenio. Jasno je da bi na parlamentarnim izborima planiranim za septembar slika bila slična. Građani Hongkonga bi se opredijelili protiv Kine i njenog autokratskog sistema. Zato je morao da se zaobiđe parlament i da se etablira „Zakon o bezbjednosti“ – kako bi Kina demonstrante mogla da hapsi kao „teroriste“. Još krajem aprila su, da bi se postiglo zastrašivanje, uhapšene vođe demokratskog pokreta. Peking je htio da demonstrira silu. Osim toga, niko ko je pred nekim sudom proglašen krivim ne smije više da se kandiduje za neku javnu funkciju. Sve te mjere su sračunate na iznurivanje demokratskog tabora.

Hongkong je izgubljen – nažalost. Kina sada mora osjetiti oštre posledice, inače će, opijena uspjehom, da napadne Tajvan i anektira to ostrvo. Tajvan je nezavisna država koja je proizašla iz kineskog građanskog rata. Pošto Komunistička partija ne trpi nikog pored sebe, ona želi da uništi model uspješne demokratije pred svojom obalom. Veliki je strah Pekinga da će demokratski duh Tajvana da pređe na kontinent.

Zato demokratska svjetska zajednica mora da sankcijama prinudi autokratsku Kinu da se pridržava obećanja koja je dala. Njemačka bi trebalo da se priključi SAD i Velikoj Britaniji, koje su već uvele korake u tom pravcu. Osim toga, treba ojačati diplomatski odnos sa Tajvanom i obećati mu vojnu pomoć za slučaj da ga Kina napadne.

U svojoj teoriji o pravednom ratu, Sveti Avgustin piše da je legitimno, dobro i pravično, da se pohita u pomoć zemlji koju neka druga zemlja hoće da pregazi bez razloga. Si Đinping je više puta prijetio Tajvanu ratom i aneksijom. Vrijeme je da mu se pokaže gdje mu je mjesto. Poruka mora da glasi: dok tako postupa, Kini nema mjesta u svjetskoj zajednici!

Ljudima u Hongkongu treba pružiti perspektive: što većem broju vas, prije svega mladima i dobro obrazovanima, kojima Kina zbog učešća u demonstracijama prijeti kao „teroristima“, u slobodnom svijetu treba ponuditi novu domovinu. Te mjere moraju jasno da pokažu Kini odlučnost slobodnog svijeta. Vrijeme je da se dela, a ne da se podvije rep pred Kinom iz straha od ekonomskih posledica.

dw.com

---