-Piše: Dragan Mraović
Pročulo se svojevremeno u Bariju da je u Milanu izvjesna naša dama otvorila vrata jedne kuće za ljubitelje noćnog života i tajnih provoda. Tu su vijest širili Italijani. Rekoše da je i navala iz Crne Gore bila velika. Letjeli su tamo
Milo Gospodar,
Sveto od Milja i još neke perjanice buduće mafijaške „milogore”. Letjelo se i tajno, ništa nije bilo objavljivano. Potom je Generalni konzulat SRJ u Bariju saznao da je zapravo riječ o Trgovinskom predstavništvu Crne Gore u Milanu na čelu sa „gospođom u crvenom“
Dušankom Jeknić. Bilo je tu i telefonskih dogovora sa italijanskim mafijašima koje je snimala italijanska obavještajna služba. To je bio začetak buduće milogorske diplom(l)atije NATO udvorica, nasrtaja na sopstveni rod, a sve zarad toga da jedan od kolovođa ne zaglavi robiju kao šef mafijaške hobotnice koja se bavi švercom duvana, dok je drugi osuđen čak i u „milogori”, ali ga štiti, u dogovoru sa milogorskim Gospodarom, srpski Gospodarčić, pa sjedi „na robiji“ u kafićima po Beogradu. To je dogovorena ujdurma, jer ako bi Sveto od Milja propjevao u Spužu, onda bi mnogima pale maske i ne bi Ministarstvo vanjskih (hrvaština u čistom „crnogorskom“?!) poslova „milogore” brukalo Gospodara izjavama da šef srpske diplomatije
Ivica Dačić od Miljacke „koristi retoriku Miloševićevog portparola iz devedesetih“, jer je tadašnji Milo Britva govorio da je „
Slobodan Milošević nešto najbolje što se moglo desiti⌠Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima budem rame uz rame sa njimâŚKosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda⌠mora se braniti svim sredstvima. Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi⌠Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko⌠najviše mrzim stopostotne Crnogorce⌠Ponosni smo na srpsko porijeklo⌓ Tako je govorio Milo Britva...
Čija je ovo retorika iz devedesetih? O čijem „ratnom iskustvu“ trabunja vanjskoumno milogorsko ministarstvo? Pa ne može se „mahati grančicama mira dok se srpski narod“ u „milogori” progoni, uništavaju mu se duhovnost, književnost, crkva, jezik, pravo na konstitutivnost, njemu koji je osnovao Crnu Goru (a ne udvoričku i parazitsku „milogoru”) zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom! Njemu čija je istorijska gromada
Stefan Nemanja rođen u Podgorici, u srpskoj Zeti! Njemu kome hapse vladike kao najcrnji staljinisti!
Njemu sole pamet milogorski lenjinisti-marksisti, jer to je njihova retorika. Nisu oni ni iz „devedesetih“, već su se ispilili iz
Hamrin-Lenjinovog šinjela, iz te velike istorijske prevare pravoslavnih naroda, kojoj su kumovali radi uništavanja Ruske pravoslavne crkve, a iz koje su se neki Srbi i Crnogorci prometnuli u milogorce da bi ljubili NATO lance. Don Gospodar ništa nije naučio iz istorije. Nema tih rešetaka koje će zadržati riječ. A Gospodnju riječ nisu ugasili ni Hamrin-Lenjin u Rusiji, ni osmanlije u crnogorskom i srpskom narodu.
Ovo je kraj mafijaškog milogorskog režima. Još će malo da se održava silom, uz agresiju Brisela na Beograd, ali fitilj je dogorio. Dačić je, nažalost, u pravu. A, najvažnija tekovina litija je da se niko više ne boji „britve“! I da se došlo do filozofije
Hajdegera: „Ili-ili“.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)