- Piše: Radenko Lacmanović

Ambicija da vladinom Nacionalnom koordinacionom tijelu ukažem da je odluka o objavljivanju spiska lica koja se nalaze u samoizolaciji možda iracionalna, ali sa ličnog aspekta opravdana jer pripadam grupi ljudi koji ne prestaju da ispravljaju „krivu Drinu”. Pomenuta odluka je problematična iz najmanje dva ugla, praktičnog i pravnog.

Kad je u pitanju praktičan rezultat ovakve odluke već se pokazuje da je napravljena veća šteta nego korist. To što je spisak koji je objavljen u početku sadržao lične podatke, poput imena i prezimena, broja telefona, adrese i JMBG, govori da je postupljeno na neodgovoran i nepromišljen način. Povlačenje dijela ličnih podataka s predmetnog spiska predstavlja priznanje greške od strane onih koji su isti objavili, ali ne znači adekvatnu satisfakciju licima koja se nalaze u samoizolaciji. Postavlja se pitanje, na koje od Nacionalnog koordinacionog tima nijesmo dobili jasan odgovor, šta se željelo postići s predmetnom odlukom. Ako je to očuvanje zdravlja svih građana Crne Gore, jasno je da je to moglo biti urađeno na drugačiji način. S druge strane, ako se željelo postići da svi znaju ko se nalazi i gdje u samoizolaciji, onda je to kršenje domaćeg zakonodavstva i međunarodnih propisa. U Crnoj Gori od 600 hiljada stanovnika u kojoj mnogi znamo jedni o drugima i više nego što treba jasno je da je komšijama, rođacima, prijateljima i poznanicima poznato ko je, kada, odakle doputovao, te da mora biti u samoizolaciji. Tako da ukoliko se ta lica neodgovorno ponašaju, onima koji ih poznaju nije bio potreban spisak sa ličnim podacima da bi ih prijavili nadležnim državnim organima. Opet u slučaju da ne poznajemo takva lica, objavljeni spisak nam ne može biti od koristi jer ih na osnovu ličnih podataka o kojima je riječ ne možemo identifikovati i dalje procesuirati. Bez obzira na to da li je riječ o prvom ili drugom slučaju lica koja se nalaze na spisku, mogu biti predmet nagađanja, podmetanja i dezinformacija od kojih pored njih i država može imati nesagledive štetne posledice. Postavlja se logično i suštinsko pitanje, ko će provjeriti tačnost informacija koje budu stizale do nadležnih organa, a još manje kružile po društvenim mrežama. Postoji opravdana bojazan da će nam tužilaštva i sudovi pa i zatvori biti zatrpani predmetima i licima koja su širila paniku i uznemirenost među građanima. Svjedoci smo da čim se pojavila informacija o prvim slučajevima virusa Kovid-19 u Crnoj Gori na društvenim mrežama smo imali poplavu informacija koje su se pokazale netačnim, a i nedobronamjernim. Čitali smo gdje supružnici navodno rade, kad su stigli u CG, koga su zarazili, kome su držali probe i slično. Nakon ovakvih primjera možemo samo da naslućujemo, a već u dobrom dijelu i svjedočimo šta nas čeka na društvenim mrežama i kakvoj će stigmatizaciji biti izložena lica čija je jedina „odgovornost” to što su u potrazi za boljim životom, školovanjem i stručnim usavršavanjem otišli iz Crne Gore, pa su se, između ostalog, u državu vratili na poziv Vlade i drugih organa, ne pomišljajući čemu će biti izloženi.

Što se tiče pravnog aspekta sporne odluke, on je posebno problematičan, u saopštenju Nacionalnog koordinacionog tijela nije se mogao prepoznati pravni osnov za donijetu odluku. Ono što smo jedino mogli saznati jeste da su za učinjeno dobili saglasnost Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka. Dan ranije pomenuti Savjet je objavio preporuku nadležnim organima, medijima i građanima koja je u dijametralnoj suprotnosti sa onim što je urađeno. Ustav Crne Gore u članu 40 garantuje zaštitu privatnog i porodičnog života. Takođe najviši pravni akt u članu 43 jemči zaštitu ličnih podataka. Zakon o zaštiti podataka o ličnosti u članu 4 osigurao je zaštitu ličnih podataka svima bez obzira na državljanstvo, pol, etničku pripadnost ili bilo koje drugo svojstvo. Član 13 zakona propisuje da zdravstveni podaci spadaju u posebnu kategoriju koji se dodatno označavaju i štite i mogu biti obrađivani i otkrivani samo u slučajevima i na način koji nije ispunjen u predmetnoj stvari. Ako je Vlada mislila da joj pravno pokriće bude član 8 predmetnog zakona u kojem je zapisano da se odredbe istog ne primjenjuju kada je u pitanju obrada ličnih podataka, između ostalog, u slučajevima nacionalne bezbjednosti, to predstavlja široko i neprecizno tumačenje norme. Teško da nacionalna bezbjednost može biti ugrožena od lica koja se nalaze u samoizolaciji samo zbog toga što su boravila u inostranstvu ili bila u kontaktu sa nekim od onih koji su došli u Crnu Goru, a pridržavaju se svih upustava nadležnih organa. Član 8 Konvencije o ljudskim pravima i slobodama koji propisuje zaštitu prava na privatnost ne predviđa nijedan od izuzetaka koji bi mogao biti pravno pokriće za objavljivanje ovakvog spiska. Ničim nije, a teško se može i dokazati da je zdravlje građana ugroženo od onih koji se nalaze u izolaciji i poštuju sva uputstva data im konkretnim povodom. Zbog toga ne može biti riječi o opravdanom javnom interesu da svi znamo ko je, kada, odakle došao u Crnu Goru i nalazi se u „kućnom pritvoru”. Opravdan interes bi bio da javnost zna ko se oglušio o obavezu samoizolacije te kako je procesuiran i na koji način sankcionisan. Ta vrsta informacija mogla bi da bude i preventivna mjera jer, za očekivati je, da lica kojima je izlazak zabranjen ili ograničen ne bi rizikovala stigmatizaciju svoje porodice zbog njihovog neodgovornog ponašanja.

Konkretno svrha koju Nacionalno koordinaciono tijelo želi da postigne mogla se ostvariti češćim obilaskom lica u samoizolaciji, kao i sankcionisanjem onih koji su morali ili mogli znati da su ista prekršila propisane mjere, a nisu ih prijavili. Tako bi bila zadovoljena svrha i ostvarena svrsishodnost predmetne odluke. Objavljivanje svih lica u samoizolaciji zbog nekoliko slučajeva kršenja nametnute, a gdje je odgovornosti i poželjne mjere, ne može se podvesti pod načelo proporcionalnosti.

Konačno, Nacionalno koordinaciono tijelo, Vlada, pa i Savjet Agencije trebalo je da imaju u vidu da je zaštitnik ljudskih prava i sloboda u Srbiji saopštio kako objavljivanje imena onih koji su zaraženi virusom korona nije u skladu sa zakonom, te predstavlja iracionalnu mjeru. Nadležni organi su dužni da odgovore šta se promijenilo od četvrtka, 19. ovog mjeseca, kada je iz Instituta za javno zdravlje upućen apel medijima i građanima da čuvaju privatnost oboljelih. Ovaj apel tim prije treba da važi za one koji su vjerovatno zdravi, a nalaze se prevencije radi u samoizolaciji. Pozivam Vladu Crne Gore, u kojoj ima potvrđenih pravnika, da povuče objavljeni spisak kako bi posledice po građane umanjila ako ih već ne može u potpunosti sanirati. Ovaj poziv posebno važi da se objavljeni spisak ne dopunjuje licima koja pristižu u Crnu Goru ili se iz drugih razloga nalaze u samoizolaciji. O štetnim posledicama po državu koje mogu nastati zbog ovakve odluke može se tek govoriti nakon što prođe stanje u kojem smo se našli.

---