Piše: Milutin Mićović

Čujem li šta kažu? Ne čujem, ne vjerujem šta čujem. Čujem nešto što nije, a htjelo bi da jest. Gledam čovjeka, a vidim - nije čovjek? Čujem li nekog koji niječe tebe i tvoj narod, tvoju istoriju, tvoje pamćenje. Pa, ili ti više nijesi ti, ili onaj koji ti kazuje nije u čistoj svijesti. Niječu tebe stvarnog, niječu imena predaka koja nosiš kao svoju krštenicu, azbuku, jezik, maternju melodiju. Jesi li to dočekao od brata, kukala ti majka, pita me prijatelj?

Kažu: „Srpska crkva u Crnoj Gori nikada nije imala pravni subjektivitet“. Iz ove državne tvrdnje slijedi – ni srpskog naroda (koji je imao crkvu i Boga i krsnu slavu, i „srpske badnjake nalagao“) u Crnoj Gori nikada nije ni bilo?! Jesi li ti to čuo dobro? Čuo si dobro, ali nijesi čuo dobro, nego zlo! Zlo govori onaj koji to govori. Zlo je neko veliko s onim koji je pristao da to govori u ime države Crne Gore, koju su stvorili Srbi. Sve sami Srbi Crnogorci. Sve vitezovi srpski, od Krusa do Vučjega Dola. Sve uz srpske gusle, srpski narodni ep. Sve krv prolivajući za slobodu Crne Gore u kojoj je Kosovo počelo da živi drugi život. Koji to kažu (a kaževa'u čelnici i vojska piona ove vlasti), treba da kažu da nije nikad ni napisan Zakonik Knjaza Danila iz 1855, gdje se kaže da „u Crnoj Gori žive sve sami Srbi istočno-pravoslavne vjere“, treba da popale svu školsku arhivu prve Crne Gore, u kojoj su đaci upisivali sebe kao Srbe, učili srpski jezik i srpsku istoriju. Kad se nađe neko da zasjedne na vlast, a ne zna, kako bi narod rekao, više no ona što sjedi na nju, onda počne da rastura državu s temelja, da joj brlja obraz, da pretvara ljude u izmišljotine, kao i sam što je. Takvi nijesu živi dok sve ne obrnu naopako. Nemojte me kriviti što pišem kako govori srpski narod i Crnogorci kad se nađu u ovakvoj situaciji. To je omiljena metaforika Srba Crnogoraca. Kad vide takve zavrzane, kažu: Nije to iz njihove glave, nego priča'u kako im se kaže. Prodaju vjeru za večeru, stavili obraz pod zadnjicu, psuju Boga i svece, laju na zvijezde, i čini im se da su najvažniji. A muve bez glave. Popila im vlast pamet. Stida nema'u, a obraza nema'u. Ne pozna'u oca ni majku. Takvi morau da laju za nekog. Tako ispunjavaju dug prema državi dok je svu ne oglibaju. A nije to ni dug prema državi - nego tako se ljebom rane.

Predlažu mi da ja ne budem ja, da bi i oni mogli da budu tuđi panduri. Najcrnje sluge, koji kažu bijelo je crno i - svjetlost je tama. Nemanja im je donio ropstvo, Švaba - slobodu. Marko je Janko, a Milo -Đeljoš ...Takav obrnuti poredak treba da potvrdi i osveti crnogorska pravoslavna crkva, koju će stvoriti Mahmut Zenka uz pomoć M. Đukanovića. Kažu, kad su je tražili od vaseljenskog patrijarha, a đakoni po hodnicima Fanara govorili: ovima treba ludnica, a ne crkva. Valjda ih je onaj anatemisani Miraš kadio i đavoljim maslom pričestio. Ko pomiriše njegov tamljan, i uzme njegovu pričest, smetne s uma i viče iz mozga: Prvo treba u Crnoj Gori da uništimo logiku, matematiku i lingvistiku, da bi stvorili jednu nadahnutu ultranacionalnu crnogorsku fantastiku.

Pa pitaju zašto litije u Crnoj Gori? A kako zašto? A gdje će ako neće u ovakvoj Crnoj Gori? Nekad zbog suše, nekad zbog kuge, a danas po Crnoj Gori, vlada suša i raste zlotravica pameti, i kuga zlovolje i mrzovolje, i mržnje na braću i Krst Časni.

Bože, izbavi nas iz tame, i spasi od bijesne korone uma. Tako se moli Sv. Grigorije Palama, prosvetitelj Grka i Srba, i cijele vaseljene.

(Autor je književnik)