- Piše: Čedomir Antić

Crnogorcu srpskog roda, bivšem Jugoslovenu

Uvaženi dalji rođače,

Velika nepravda kriminalne odluke crnogorskog režima da nacionalizuje imovinu Crkve Sv. Save ponovo nas je združila i sprijateljila. Žao mi je što je do toga došlo na ovaj način, voljom neprijatelja demokratije i ljudskih prava, ali mi je drago što smo ponovo na istom putu.

Ne spadam u one koji misle da se Crna Gora „probudila” i pokazala „svijetu svoje pravo lice”. Istinska Crna Gora, vašeg, srpskog i drugih naroda... nikada nije spavala. Vi ste zbog raznih okolnosti žrtve autoritarnog režima koji je omogućila i vaša nesloga. Sloga pravednih će ga oboriti.

Ja znam da mi više nikada nećemo živeti u zajedničkoj državi, kao što znam da Vaša zemlja za našeg vijeka najvjerovatnije neće istupiti iz Sjevernoatlantskog saveza. Sjećam se kako ste se u vrijeme jedinstvenog DPS-a odnosili prema mojoj braći iz Srpske narodne stranke i drugih, manjih, srpskih stranaka. Ima tome četvrt vijeka da sam prestao da se čudim Vašoj vezanosti za komunizam ili za nekakve lokalne tradicije koje ne bi trebalo da nas razdvajaju, ali im je to u Vašem slučaju primarna funkcija. Nikada se nisam ljutio kada ste tvrdili da „niste Srbin, već bolji od Srba”, ili da smo braća „zato što smo Jugosloveni”. Nije me potresalo ni kada Vas je vrijeđalo što šovinisti na najvišim funkcijama u Podgorici govore o „srpskoj crkvi u Crnoj Gori”. Znam, nismo stigli da se integrišemo, da stvorimo jedan obrazovni sistem, isti kulturni obrazac. Jasno mi je da niste znali kako da modernizujete svoj identitet, a da ga kao dukljaški otpadnici ne izmislite. Ne mogu da kažem da mi nije bilo čudno kada su Vaši oficiri napustili zajedničku vojsku u Srpskoj Krajini, kada je predsjednik Crne Gore (Vaš istomišljenik) potpisao haški dokument kojim je ukinuta zajednička država u kojoj smo jedino (ako ne računate onih par dana iz novembra 1918) živjeli zajedno. Razumio sam Mašana koji je sanjao obnovu Jugoslavije. Znao sam i zašto je SNP predlagao nekakvu tuđu zastavu, grb i praznike za našu dvojnu federaciju.

Prvi moj interes u vašoj državi je da ona bude demokratska i da u njoj budu poštovana ljudska prava. Boli me što decenijama svjedočim kako je jedna grupa kriminalnih siledžija, sakrivši se iza geopolitičke paranoje Zapada i šovinizma nacije koju sama kreira, svu svoju moć zasnovala na kršenju ljudskih prava Srba u Crnoj Gori. Ljuti me kada slušam ostrašćene ignorante iz EU i SAD koji su bili spremni da bombarduju Srbiju da bi Albanci dobili pravo koje nije dato nikome, a istovremeno bi voljeli da Srbi u Crnoj Gori budu bombardovani zato što traže ona prava koja je Albancima u Srbiji priznavao svaki režim.

U Srbiji niko ozbiljan ne želi da utiče na Vas. Da li ćete imati jedan ili dva ili neki treći identitet. Hvala Vam što ste spremni da branite svoja prava i što niste spremni da prihvatite neistinu umjesto neporecive prošlosti. Zamolio bih vas, ipak, da uvažite i interese onih Vaših sugrađana, moje braće, Srba iz Crne Gore, koji takođe imaju prava kao i Vi. Na Vašoj neodlučnosti izgubili smo mogućnost da stvorimo funkcionalnu zajedničku državu, ne mogu da kažem da tome nisu krive i srpske elite koje situaciju nisu razumjele i pogrešne su pitale za savjet. Zbog Vaših lutanja režim je i danas tu i gospodari na podjeli, mržnji i laži. Zahvaljujući Vama srpski narod u Crnoj Gori danas ne uživa nikakva prava, jer nepogrešivo znate da, kada režimu to treba, zavičete da smo svi jedan narod i da će jezik, pismo, vjera, istorija i prava biti zaštićeni kada vlast bude promijenjena.

Bez obzira na virus korona i zabranu okupljanja, Đukanovićev režim je teško ranjen. Napravio je grešku i priroda Vašeg identiteta i opozicije neće mu olakšati položaj. Ipak, uprkos tome što sva istraživanja kažu da je u crkvenom pitanju u manjini, on može i iz ove situcije da izađe kao pobjednik upravo na Vašim i našim greškama. Vi mislite da on želi da Miraševoj organizaciji preda manastire. Griješite, ono što je postigao sa akademijom i državljanstvom, pokušaće i sada. Njemu je važno da izbaci identitetski pridjev „srpska” iz naše crkve. Ustanovu bez identiteta kad-tad preuzeće silom vlasti. Prije desetak godina o semantičkom „kompromisu” razmišljali su ljudi naše crkve. Pozivanje na Ukrajinsku pravoslavnu crkvu - sasvim drugačije istorije, tradicije, narodnog i državnog identiteta - pogrešno je i put je ka suštinskom porežimljenju Mitropolije crnogorsko- primorske.

Imajte, molim Vas, dragi predaleki rođače to u vidu. Moj narod u Crnoj Gori ne želi da bude topovsko meso zastarele i neuspješne politike kao što je to bio na prevarnom referendumu iz 2006. godine.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---