- Piše: Milutin Mićović

Zasad bismo okrenuli Darvinovu teoriju evolucije, po kojoj čovjek postaje od životinje, i ustvrdili obrnuto - da životinje postaju od čovjeka. To mi djeluje mnogo ubjedljivije i primjerenije. Jer, prosto je vidno da se čovjek vrlo lako može srozati do životinje, a da se životinja, bez obzira na svu pažnju i dresuru, ne može uzdići do čovjeka. Ne mijenja ovaj zakon ni činjenica da čovjek može da napravi takva nedjela od kojih bi se i životinja postidjela.

U našem jeziku imamo poslovične formule koje upućuju na poživotinjenje čovjeka, recimo kad se kaže za nekoga (čovjeka): on misli repom!? Svako od nas zna i one sliče poslovične oblike, sa vulgarnijom metaforikom.

One koji misle repom naći ćete gdje ih ne očekujete. Oni često taj svoj poriv kriju kao zmija noge, posebno ako obavljaju neki posao od opšteg interesa i sl. Htjeli bi da javno izgledaju vrlo humanistički, uzvišeno - ali danas sjutra rep ih oda. Oni čak pojačavaju humanističku retoriku, da bi otjerali sjenku repa koja im pada na glavu.

Ako, recimo, sad kažemo, da je savremena i sumračna Crna Gora došla do ovoga, baš zato što su je vodili oni koji su mislili po nagovoru i diktaturi repa, nećemo pogriješiti. Možemo za to čak imati i tvrdu argumentaciju. Posebno ako malo više iznijansiramo metaforu repa. Jer misliti repom nije samo kad čovjek hoće da nešto zgrabi, da se osigura, ućari i na nesreći. Ko misli repom, još znači i da je u stalnom strahu za sebe, da je bez slobode, samostalnosti i dostojanstva. Da uvijek radi kako mu se kaže, i ne mrda repom ako ne vidi korist. Bijedni je poslušnik svojeg šefa i svoje tame, riječju - svog nevidljivog a moćnog repa. Sad vidite da takvih ima mnogo više nego što ste misli da ima. Pod ovim svjetlom može se vidjeti ono što se vidi i sa Mjeseca- da crnogorsko rukovodstvo, koje je dovelo Crnu Goru do ovog samopotiranja, pripada tom soju ljudi. Kod njih je rep satro glavu. Posukali se repovi, pogubile se glave. Tragikomično crnogorsko repovanje, od kreveta do Stejt departmenta. Velika je to utakmica, i mrtva trka, na hiljade načina. Recimo, kad se neka glava proda (što je masovna pojava na crnogorskom političkom pazaru), rep se pretvara u aždaju, glava u gloginju. Uhvatila je Crnu Goru tama, od takvih glava i repova. Ti izvršioci evroatlantske agende više ništa ne misle, podvitog repa slušaju NATO emisare, strane ambasadore i agente. Velika bezglava moba, s usputnim mobingovanjem. Nju vodi naš uslužni vitez Milo Đukanović od Arabije do Amerike? Kao i (duhovno) pocijepani (malo amo, više tamo, amo tamo, tamo-amo) predsjednik Vlade Marković, zajedno s duhovnim vođom Mirašom Dedeićem, kojima prislužuju iz bratske Srbije, recimo Nataša Kandić, Sonja Biserko, groteskni pametar Dušan Janjić... da poludi svako normalan?!

Takvi su spremni da pljunu i u pričesnu čašu. Ne bi to čaši bilo prvi put, a oni bi, iako u mraku, vidjeli da su samo reinkarnacija svojih ideloških predaka, ili nova igračka svojih đavola hranitelja.

Treba da ima ljudskih stvorova koji misle repom. Dosadno bi bilo na zemlji bez njih. Pisci bi mogli da ostave pero. Ono što čovjeka može da poništi, to može i da ga pokrene, da bude čovjek - kaže mi prijatelj s kojim često razgovaram na ove neugodne teme.

(Autor je književnik)

---