-Autor: Svetlana Slapšak

Mogući odgovor u bliskoj budućnosti i u Evropi bio bi: „Ne, a i zašto bih?“ Kada Velika Britanija za nekih mjesec dana napusti EU, pitanje će i te kako imati smisla. Koji bi bili razlozi da engleski jezik ostane među zvaničnim jezicima EU? Nijedan. Na Malti i na Kipru je to pomoćni jezik. Nigdje drugdje nema potrebe za njim. I dosad je znanje engleskog bilo raspoređeno po potrebama koje su istorijske ili slučajne, uz prinudu tržišta i kolonijalnih hijerarhija. U Portugaliji skoro svi govore engleski, u Španiji veoma rijetki; u skandinavskim zemljama je engleski drugi jezik, u Njemačkoj takođe, u Francuskoj i Italiji izvjesno nije. Svi ostali u EU i oko nje moćno su poboljšali znanje engleskog zbog zapošljavanja, školovanja, turizma i globalne prevlade engleskog. Najveći dio tih potreba otpada sa izlaskom Velike Britanije iz EU. Programi Erasmus bili su ključni u razmjenama studenata, jer su britanski univerziteti teško dostupni odnosno skupi. Hoće li programi Erasmus ostati, veliko je pitanje, vjerovatno zavisno od dostupnosti evropskih projekata za britanske korisnike. EU je izdašno plaćala i takve besmislice kao što je ekološko zemljoradništvo princa Čarlsa, a britanski univerziteti su sa svojim službama za pisanje projekata surovo „šišali“ evropske i druge, posebno iz malih zemalja. Svako ko je morao da se bavi evropskim projektima sjeća se očajanja odvratno predvidljivih konačnih rezultata… Na formalnoj ravni, evropski parlament će morati da ukine sporazumijevanje na engleskom, a školski sistem će morati da se okrene njemačkom, španskom i francuskom, pa i drugim velikim i malim evropskim jezicima, a globalno kineskom, arapskom i ruskom. Ako ništa drugo, multilingvalnost će ponovo postati ozbiljna stvar, a ne samo oslanjanje na polomljeni engleski. Što se tiče sjevernoameričkog slučaja, može se desiti da za dugo vrijeme postane nezanimljiv ili opasan po Evropu, i da američki engleski služi prije svega vašingtonolozima, kao nekada ruski kremljolozima. Moj teško prihvatljivi predlog bio bi da se u evropskom parlamentu govori grčki, jezik koji i danas stvara termine za sve novo u svim naukama… mogu još da dodam, u prilog tome predlogu, da sam se jedne zime našla u hotelu u banji Vrućici (Teslić), i da je krajnje ekscentrična ponuda TV kanala imala i grčki parlamentarni kanal: sem sreće globalnosti i pobjede istorijske svijesti, uvjerila sam se da glupost poslanika može savršeno zvučati – mnogo bolje nego britanski Donji dom.

Šalu na stranu, engleski neće biti jezik budućnosti, a da li će biti budućnosti, drugo je pitanje. Omladini ostaje da što prije nauči da psuje na mandarinskom, koji će uostalom biti i jedini jezik na svim ekranima nove generacije. Globalni položaj kolonijalnog engleskog takođe će morati da se mijenja, odnosno smanjuje, recimo na Australiju i Novi Zeland. Za utjehu, ostaje Indija.

Sve to naravno ne može da smanji uživanje u književnosti na engleskom, za veoma mali broj tako orijentisanih korisnika. Političke promjene će izvjesno zasjenčiti smanjivanje prisutnosti i uticaja engleskog. Dovoljno je zamisliti socijalno propadanje, britanske izbjeglice koje na kontinentu traže utočište, i više ne mogu da se utope u stereotip komotnog britanskog putnika. Odlazak Škotske, odnosno njeno ostajanje u EU možda će protresti i neke tvrde evropske glave u vezi sa Katalonijom, a što se tiče izdvajanja Sjeverne Irske, samo molitve još mogu da pomognu da ne bude krvi. Raspad Ujedinjenog Kraljevstva suviše podsjeća na raspad Jugoslavije, da bi se lišili bar malo gorkog seirenja. Akteri su u oba slučaja skandalozno ludački, prostački, zločinački, prevarantski, lažljivi i kradljivi, jednako balkanski i britanski, bez ikakve razlike u stilu. Kraljici možemo samo poželjeti da doživi raspad Ujedinjenog Kraljevstva bez rata.

Da sam sada mlada i bez jezika sem maternjeg, u odlučivanju između jezika (sem svih balkanskih) izbrala bih latvijski i mađarski umjesto engleskog, a ako bih se odlučila da objavljujem naučne priloge, skoro da ne bih imala drugog izbora sem francuskog i njemačkog. Kada ne bi bilo političkog užasa koji joj prijeti, Evropa bi mogla, poslije britanskog odlaska, da istražuje sasvim nove jezičke horizonte, unutarnje i susjedsko-kontinentalne.

Peščanik.net

---