- Piše: Marko Begović

Godina na izmaku bila je krucijalna za društvo da konačno prihvati činjenicu da nas najgori od nas predstavljaju u organima javnih vlasti. Zato, da se podsjetimo na „junake“ našeg vremena.

Još se kapica nije valjano odložila, a pripravnik je već zasjeo na poziciju ministra. Bez državnog ispita, administrativnog ili birokratskog iskustva, kako to i dolikuje jednom partijskom i nakaradno uspostavljenom sistemu. No, nije on kriv. Postavljen je poput bilborda, da pronosi partijske ideale, pritom nespretno nazivajući sebe političarem. Zato i ne smije da čudi kada se pripravnik, osporavajući poražavajuće za društvo rezultate u vezi sa iseljavanjem mladih, bez pardona uhvatio u koštac s metodologijom istraživanja. Sa ovakvim samopouzdanjem, ako bude bio motivisan da nastavi da se akademski usavršava po obrazovnim programima za čiju su nam originalnost javno čestitale kolege iz Hrvatske, eto mogućnosti da se i na UCG dogodi „provjetravanje“. Valjalo bi da Duško Bjelica pripazi na nadolazeću snagu.

Da glupost nikada ne ide sama, potrudio se infantilni Radulović od MORT-a. Mjesecima se upirao da nam dokaže da je ono što vidimo svojim očima- a to je devastacija korita Tare i nezakonito odlaganje otpada- zapravo pokušaj očuvanja najljepših evropskih rijeka i predjela. I nakon Unesko izvještaja kojim im je, ipak, potvrđeno narušavanje flore i faune i trajna devastacija korita Tare, Radulović je poput razmaženog djeteta nastavio da se igra u svom dubku. Tako uneređen je i skončao svoj mandat. Zelena politika i koncept ekološke države kao ustavne kategorije su oblast gdje naši junaci zbilja dominiraju. Prosto plijene svojom skromnošću, intelektualnom, razumije se. Pa tako imamo brdsko-planinski tandem snova Klica-Popović. Možda je ipak to košmar, u kojem se istrebljuju zaštićene vrste, krči šuma unutar parkova prirode, planira valorizacija (čitaj devastacija) Skadarskog jezera, Sinjajevine, Durmitora i Bjelasice. Nastavljajući na prethodno, orlovi ipak rano lete. To nam je ministar vojni nebrojeno puta potvrdio, pa tako sadi na području pašnjaka koji pritom želi razvaliti ubojnim sredstvima velikog kalibra. Bizarnost bez presedana. No, nije to toliko važno jer odbrambeni resor je samo još jedan u nizu ovog kameleona. Zamislite samo ako bi mu se ostvarila želja da postane ORL direktor? Samo neka on nastavi da čuva privatnost svog kabineta ma kog resora, kolege će znati.

Da je statistika nauka, potrudila se svojski da nam objasni Radojević dr Gordana, direktorica nepostojećeg Zavoda za statistiku. Razumije se, da od prve osobe Uprave za statistiku ne možemo očekivati da imamo podatke o migracijama, broju zaposlenih ili prosječnoj plati. Ono što pak možemo očekivati, jeste dosad neviđena odlučnost da nam ukaže kako dobro živimo, tj. kako je manje u stvari više. Ako se pak i dalje dvoumimo, Gordana će nam zakazati pregled kod Vukotić dr Veselina, primarijusa neoliberalne misli, koji je sticajem bizarnih okolnosti na platnom spisku preduzeća u državnom vlasništvu.

Javno mirni i povučeni Enis nije poput njegovog oca ombudsmana, koji se svojski potrudio da zbrine svoju djecu, razumije se u organima državne uprave i da se što manje oglašava. Enis nije mogao da izdrži. Dugo u sjenci, poput štrumfa Licka, odlučio je da radničko zamijeni ekskluzivnim. Dosta mu je kaže svega i on ima konja, pardon sat za trku. Samo šta ako se ispostavi da je sat samo blijeda kopija? Kako se onda plemenu vratiti? Kako? Da je rad Vlade svakako za peticu mogao bi nam posvjedočiti gospodin Šehović. U maniru više svojstvenom perjanom Petru Ivanoviću, dosjetio se da prepakuje dugogodišnja obećanja postavivši se kao reformator, ali o trošku građana. Široke je ruke, kažu, i to ne samo kod izbora direktora, što mu ASK spočitava. Kao član Komisije za rješavanje stambenih pitanja sam je sebi omogućio da stan od 90 kvadrata otkupi za 20 hiljada eura, a građani neka se zadužuju i plaćaju „povoljne“ stambene kredite.

No, povrh svega navedenog, ono što mene kopka jeste gdje su i šta rade Andrija Pejović i Janko Ljumović? Znaju li im kući za adresu? Mislim da smo se kao društvo i previše smijali ovakvim likovima. Vrijeme je za provjetravanje.

---