- Piše: Čedomir Antić

U Crnoj Gori vlada kartel po imenu DPS. Upotrebljavao bih skraćenicu, zato što djelovi te sintagme ne odgovaraju istini. Ta kriminalna hobotnica nije ni demokratska, ni socijalistička, a ni partija. I, gle čuda, Milo Đukanović je „izabran“ za predsjednika DPS-a. Teško je pobijediti Mila Đukanovića na državnim izborima, pošto kontroliše sve segmente društva pa i one koje kao političar ne bi trebalo da poznaje. Kako je pobijedio na kongresu DPS-a za mene je tajna. Mediji nisu javili o protivkandidatima. Možda ih nije ni bilo?

Izborom, Đukanović je potvrdio svoje mjesto na čelu režima. Već više od četvrt vijeka formalno, stvarno više od tri decenije. Pionir „kompetitivnog autoritarizma“, Đukaković je po diktatorskom stažu prevazišao evropski kontinent. Kakva EU?! Tamo vladaju mlakonje koje ne znaju da se nametnu bogatašima i sirotinji. Da su liste precizne i istinite, sada bi Đukanoviću bilo odato dužno poštovanje, pa bi bio proglašen za sedmog, dugovječnog, vođu u svijetu, između Ijoveri Musevenija vođe Ugande i Idriza Debija lidera Čada. Kada jednom umre Ali Hamnei, vrhovni vođa i veliki ajatolah Irana, koji je zagazio u devetu deceniju, biće jedini neafrički vođa u vrhu liste.

Đukanović nema devedeset godina, ali vlast ga je toliko korodirala, da je sličan senilnim liderima koji prijepodne zovu mamu, a popodne intervenciju tenkovske divizije. Srećom pa je, i pored nedavne kupovine izraelskog oružja, Crna Gora žandarska (da ne kažem „pandurska“) država, u kojoj bi, međutim, izlapjeli vođa na opoziciju prije slao don Vita ili Feliks Galjarda nego policiju. Jer, teško da neko može biti u toj mjeri dementan da na bilo kakvu opoziciju pošalje onaj jedan crnogorski tenk. Đukanović se ne ostavlja teme koja mu je opsesija: stvaranja crnogorske crkve koja za cijenu ima uništenje Mitropolije crnogorsko-primorske i poništenje kanonskog jedinstva sa SPC. Dok je on blebetao o temi o kojoj zna koliko i o Higsovom bozonu, publika je pobožno slušala, pošto je Đukanović nešto najbliže sveštenom licu što je taj politički zoološki vrt ikad vidio.

Zaprepastila me je, međutim, jedna činjenica. DPS, kao crnogorska nacionalistička pratija, koja baštini tradicije osvjedočenih fašističkih kolaboracionista Drljevića i Štedimlije, nije uspio da nahvata niti jednog „poštenog Srbina“ iz Crne Gore. U nedjelji u kojoj ih jedan učeni Bošnjak, sa stranica novina, savjetuje da promijene nazive iz genitiva u prosvojni pridev, te da ništa više ne bude „od države Crne Gore“, već samo „crnogorsko“; oni nisu – ili bar mediji o tome nisu javili – doveli za govornicu makar Tarzana? Đe vi je Tarzan, frankovci? Našli ste vođu u Africi, a Tarzana poslali na Tašmajdan. Makar ste mogli Džejn da dovedete da kaže nešto, onako šćekićevski, inteligentno, a negativno, o Svetom Savi, kralju Milutinu i tata Slobu.

Predstavnici nacionalnih manjina bili su, međutim, svi tu. Bošnjak, koji reče da su se 2006. našli na istom poslu. Zanimljivo je to, preci Bošnjaka borili su se protiv stvaranja Crne Gore, ovima su i dalje Petrovići „genocidni“, a sada se bore za nju. Biće zato što je Đukanović balkanska Angela Merkel. Od predstavnika hrvatske partije čuli smo kako Hrvati „cijene crnogorsku samobitnost“. „Srpsku“, dakako ne cijene. Predstavnik Albanaca zahvaljivao se na podršci albanskoj braći za vrijeme rata na Kosovu.

Činilo mi se da sve ovo nisu bili govori, već svjedočenja na sudu.

A onda su nastupili govornici iz Srbije. Bošnjački vođa Rasim Ljajić - koji se prodaje kao građanski političar, a početkom devedesetih ja pozvao SAD da intervenišu u BiH - kaže kako se DPS bori protiv populizma i nacionalizma! Država koja je učinila da Crnogorci budu deset puta zastupljeniji u državnoj upravi nego Srbi je građanska!? Populizma nema tamo gdje se vođa hvalio da je samo u jednom mandatu premijerskim potpisom u državnoj službi zaposlio više od 2.000 osoba!? Vojvođanski šovinista - koji podržava nezavisnost Kosova i Katalonije, ali ne i Republike Srpske – poručio im je da „ne samo što traju već i pobjeđuju“. Konačno, prema pjesmi „najgori među gatačkim muslimanima“ tokom rata, Vuk Drašković, podržao je montirani proces i izjavio da bi, da nije bilo Đukanovića, Crna Gora 2016. postala isto što i današnja Sirija.

Od inostranstva tu su bili Zaev i predstavnik bošnjačkih kantona. Prvi da pohvali liderstvo, mada njegovi su prije pola vijeka oteli tuđu crkvu. Drugi da naglasi kako sanja da i u BiH bude primijenjen crnogorski model.

Dobro došli u crnogorsku budućnost, sa diktatorom sličnim nekom od Kimova i režimom balkanskog Kju Kluks Klana.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---