-Piše: Boris Jovanović
Ne učimo danas ništa novo. Niti će biti časova obrade u skorije vrijeme. Samo obnavljamo i utvrđujemo. I opet: u Titogradu ili u Biogradu, sasvim svejedno...
Da utvrdimo: oni koji kobajagi brinu velje serbske nacionalne brige i potražuju lijeka u
Vučićevom Biogradu, bolje da ne brinu. Jer, kad viđu te gordoljubne ponosnike kako snishođenjem pokazuju velju brigu malom
Aleksandru, nekako mi se stuži. Elem, bolje za velje nacionalne brige da oni ne brinu. Ako Aleksandar mali treba da ih načini velikim mučenicima-džaba su se mučili. Što bi se reklo na časovima obnavljanja: u se i u svoje kljuse...ili: ako smo nacionalna manjina, bolje da nijesmo ova nacija...
Da se manemo straobalnih nacionalnih i manjinskih pitanja i da utvrdimo građansko gradivo, jerbo mi se nekako čini da u tom građanskom može biti leži i onaj đavolji nacionalni zec. Nekako, smršeno je i spleteno, a da bi se odmrsilo i rasplelo, trebalo bi početi od onog čuvenog pitanja: Ko je lopov? Izgleda da je ključ i za nacionalne i za građanske brige u tom odgovoru. I da onaj ko mnogo krade, mnogo laže i malo ubija. A to mnogo i malo je uzvišena neka adresa. Hoćah reći obnoviti i utvrditi: Što bi meni ovakvom nikakvom bila milija neka serbska ovejana lopovčina od nekog čarnogorskog osvejedočenog poštenjačine. E sad: sigurica je da imade serbskih lopovčina, a postoje i dobre nade da jošte traju i čarnogorske poštenjačine...Brat je mio, koje vjere bio...samo ako mu je, pored prazne kese, srculence puno...
Da obnovimo: Između državnog čimbenika koji kraducka i državnog pregaoca koji krade, naravno da se uvijek i nepogrešivo bira ovaj drugi. Kraduckanje u milom nam Biogradu i još milijem nam Titogradu više nije u modi. Na času obnavljanja sasvim utvrđujemo: Mali Aleksandar i Veliki Milašin uvijek šansu daju lopovima, zanemarujući pritom lopovčiće u narodu poznate kao šišnjare. Podrazumijeva se da su pošteni van konkurencije, što će reći van života. Oni se kao jesenji listak suše negdje na građanskim, a bogme i nacionalnim marginicama...
Da obnovimo i utvrdimo: onaj pregalac koji mnogo krade, postaće državni sekretar, a potom i ministar koji će, ukoliko je usavršio taj stari i bezopasni zanat, moći i da bira resor. Tako je to, mala moja, lopovsko pravilo i u crnom Biogradu i u crnjem Titogradu. Elem, resori pogodni za dalju unapređenu i bezopasnu krađu mogu biti svi resori. Na onima koji znaju da bezopasno kradu je da bezgrešno odaberu...
Da utvrdimo i obnovimo: između istinoljubaca koji lažuckaju i istinoljuba i rodoljuba koji masno lažu, sistem malenog Aleksandra i veljeg Milašina, nepogrešivo bira ove masnije istinoljube i rodoljube. Podrazumijeva se da su istiniti mučenici na istinskoj mučeničkoj margini i da svoju molitvenu istinu izgovaraju u nekom lijepom molitvenom mraku u kojem se ništa ne vidi i ne čuje. Nego, masniji istinoljubac će imati šansu da svoju masnoću i dalje tovi u nekom državnom tovilištu ne bi li dosegao izmaštane tovne rekorde. U ministarstvu, sudstvu, tužilaštvu... odista je svejedno...
Da obnovimo i utvrdimo: lopovčina koja pritom onako masno i oblaporno zastupa lažnu istinu i u Biogradu i u Titogradu ima najveću šansu da postane prvi do sultana. To prvi do sultana je san svih partijskih dužnosnika, osim samog sultana. Onog u sultanskom Biogradu ili sultanskom Titogradu, sasvim svejedno. Svi jurišnici sanjaju da postanu prvi do sultana u ovoj divnoj krvavoj i poganoj igri bez pravila koja je jedina suština života svih sultanovića i u Biogradu i u Titogradu, sasvim svejedno...
Tako nekako stoje stvari, mala moja. I stajaće sve dok je onih koji vjeruju da nije sreća u sopstvenoj sreći nego u tuđoj nesreći. A takvih je u vlastodržnim ergelama, hamamima i haremima ponajviše. Ko se dokaže kao pouzdano državno jahaće kljuse ili kao dobra kupačica i ispiračica, radodajka i radosnica, uživaće vječno. Sad, koliko vječnost traje, manje je važno...
A sultani, ko sultani. Rođeni da u zlosti uživaju, uživaće dok ih ne ovjeri svilen-gajtan. A kad će to biti, niko ne zna. Osim Onog kome su odavno dodijali, ali strpljivo čeka da dodijaju i samim sebi. Da ne bi slao svilen-gajtan...
(Autor je književnik)
)){kind=small}
