-Piše: Dragan Mraović
Nobelova nagrada za književnost
Peteru Handkeu raspametila je albanske političke surogate, jer se on protivio NATO agresiji na Srbiju, pa je Srbima iz Velike Hoče donirao 50.000 eura za izgradnju bazena. Nasuprot njima, na društvenim mrežama su ugledni kulturni poslenici iz cijelog svijeta čestitali Handkeu na ovom priznanju.
Peter je kriv agresorima na Srbiju i zato što je još ranije proglašen za počasnog građanina Beograda i počasnog člana Udruženja književnika Srbije, što je inostrani član Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Vljora Čitaku, poznata po svojim „fejk njuz“ koje iznosi u UN, napala je Handkea zato što je rekao: „Ponekad bih volio da sam srpski pravoslavni sveštenik koji se bori za Kosovo“. Ona očigledno nije čitala Handkea, ali nju je „prosvijetlio“ onaj spomenik ratnom zločincu
Klintonu u Prištini...
Zanemaruje se da je književnik dobio nagradu, a ne političar, pa je srpski pisac
Dragan Velikić napisao: „Kad pogledamo niz pisaca koji ne mogu da se porede sa njim kao pisci, a koji su dobili Nobelovu nagradu, mislim da je on apsolutno zaslužio, tu nema spora. Meni je drago da je nagradu dobila i
Olga Tokarčuk, koja je zaista sjajan pisac...”. Velikić ocjenjuje Nobela za Tokarčukovu sa književnog gledišta, a da je on kao Fljora, mogao je da napiše kao
Dragoslav Bokan: „Uz Handkea je Nobela dobila (naknadno, za prošlu godinu, poljska politička aktivistkinja, ekološkinja, feministkinja, kritičarka svog naroda i njegove istorije, a pomalo i književnica Olga Tokarčuk. Da bi se ipak napravila nekakva odbrambena ravnoteža između dva dobitnika (onog od mnogih napadnutog, za 2019., i one od istih tih podržavane, za 2018.)“. Velikić je član srpskog PEN-a, ali ovdje nije u saglasju sa nekim drugim „penovima“, jer je duboka politizacija svjetskog PEN-a daleko od književnog pogleda na svijet, pa je on zapao u monoumlje filoameričke demonizacije svih koji neće da kleknu pred Velikim bratom. Zato je američki PEN izrazio žaljenje zbog dodjele Nobela Handkeu, a njegova predsjednica
Dženifer Igan je „iznenađena izborom pisca koji je svojim javnim glasom potkopavao istorijsku istinu...“ Nije valjda da Dženifer misli da je ona etalon istorijske istine? Ali, oglašavanje agresora na Srbiju protiv Handkea je očekivani novi napad na Srbiju, jer agresori ne propuštaju nijednu priliku za to, pošto Srbi neće da im priznaju da je njihovo ono što je srpsko – recimo Kosmet! Pridružili su im se i takvi svjetski „autoriteti“ kao izvjesna
Munira Subašić, koja se obogatila zloupotrebom udruženja „Majke Srebrenice“, pa ima dvije višespratne kuće u Sarajevu: „Vjerovali ili ne, ja imam primanja 4.000 KM mjesečno. Je*em mu majku, može mi, vala biti 2.000 da trošim i da uživam ko lord”, kaže Munira dok koristi i džip koji je udruženje „Majki Srebrenice“ dobilo od UN, ali ona ga drži: „...u mojoj garaži. Moj sin nema auto. Pa nekad uzme njega. Šta je tu čudno?“ I šta je onda čudno što joj UN nisu oduzele taj džip kada je izbačena sa sjednice UN zbog vrijeđanja Republike Srpske.
Ministar kulture i informisanja Srbije
Vladan Vukosavljević kaže: „Nobelova nagrada je, prema mišljenju mnogih relavantnih stručnjaka iz te oblasti, morala odavno da mu pripadne, ali je politika umiješala svoje prste... Iznenađuje prava bujica antisrpske histerije, primitivnih invektiva, istorijskog revizionizma i izmišljotina svake vrste. Oni i piscu i narodu namjenjuju istu sudbinu, osudu i raspeće na nečasnom krstu svojih neistina.“
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)