-Piše: Mihailo Medenica
Opet ja o „drugosrbijancima“ i njihovim priključenijima, mada mi je ta podjela mrska jer na toliko Srbija podijelismo ovu našu milu mučenicu kao da je vazda ima za korak previše i ovih što je profesionalno preziru i ovih što je profesionalno vole, do boljeg uhlebljenja, noâŚ
Silno se, dakle, poradovala ta klika nekakvom raskolu u crkvi, naričući kako to više nije njihova svetinja i kako su izgubili vjeru, a sve nakon dodjele Ordena Svetog Save-
Vučiću!
Šta sam imao da kažem o tome- rekoh, no moram ih razočarati što se raskola tiče, jer takvo šta kao raskol u crkvi ne postoji, postoji samo raskol u čovjekuâŚ
Nisam ja pravoslavni fanatik, kako mi spočitavaju, vjerujući da će me ljutnuti, već samo pravoslavac, svetosavac, Srbin, grešnik i pokajnik koji se nebrojeno puta raspao na komade ali vazda znao gde će te krhotine nanovo sabrati u čovjeka- u crkvi, vazda i samo u njoj!
I, nema u presvetome pravoslavlju ničega fanatičnog, naprotiv, ničega do čiste i nepatvorene ljubavi! Ljubavi prema Gospodu i gospodnje ljubavi prema svome grešniku, ma koliko nepokajan bio.
Fanatična je samo ta vaša otužna želja da se potre crkva, zabludjela braćo i sestre, jer gnušajući se plamena kandila- gnušate se onog plamena koji vas vazda razgorijeva da nastavite dalje i kada se čini da je mrak porobio sve puteve.
Zovite to kako vam volja, ali to jeste plamen kandila i to jesu putevi gospodnji, jer koliko god vi ne vjerovali u Boga zapravo ne vjerujete u sebe, a Bog u vas vazda vjere ima!
Zato i velim da raskola može biti samo u čovjeku, jer što je dalje od oltara nije bliži suštini već sebi kojeg neće poznati kad se sa sobom mimoiđe.
Niste vi, gospodo, izgubili vjeru već ste zbacili krst sa pleća, a ne shvatate da ste lakši za čovjeka a ne za teret⌠Ako sveta Srpska pravoslavna crkva više nije vaša- koja je onda?!
Cipele se istroše pa se zamijene, ali čime se to zamijeni crkva kad se istroši čovjek, vajkajući se kako to više nije ono u šta je vjerovao?! Jeste li to vjerovali u vladike i prvog među njima, ili u Gospoda?! Šta su oni do i svi mi: grešni, smrtni, ovozemni, pokajni, nepokajni⌠Ako vam je vjera u njih mjera vjere u Gospoda onda vas, ponavljam, nije razočarala crkva no zabluda da vam se valja ravnati sa grešnima, smrtnima, ovozemnima, pokajnima, nepokajnimaâŚ
Crkva je, barem za mene, ona milost da uvijek imam gdje sabrati sebe kada se rasplinem i raspadnem u komade.Kada mi se niko ne osmijehne- ikone mi se smiješe.Kada ne znam kuda bih- znam odakle sam pošao pa ću polako stići gdje mi valja biti. Kada se nemam s kime razgovoriti, vazda imam s kime blagovesno oćutati⌠Sve valjano što sam učinio- učinio sam u ime gospodnje, a svaki pasjaluk koji počinih- počinih u zabludi da je pad- letâŚ
Ništa bolji ni lošiji od vas nisam, ali sam toga svjestan i to je sveta Srpska pravoslavna crkva u meni i ja u njoj! Pitaćete, znam: „Pa, jesi li kad vidio Boga kad toliko vjeruješ u njega?!“
Nisam, ali jesam milost njegovu nebrojeno puta! No, jesam vidio zlo u ljudima, sušto zlo, razbilo me je na komade onoliko puta i uvijek sam se sabrao i nastavio za plamenom kandila.
Da je to zlo od Boga ne bih iznova u crkvi pronalazio ono najbolje od sebe! Da nije od bezvjere u ljudima plamen voštanice bi pržio grđe od pogana jezika i mrtvih duša! Tamo gdje najrečitije oćutim- tamo suštinski postojim. Gdje se u „sljepilu“ Simonidinog vida skrijem od jarosti pogleda- tu sam trošan a vječan. Ne postoji raskol u crkvi, zabludjela braćo i sestre, nego u čovjeku! Crkva je put, no vi jurite za prečicama ćorsokakaâŚ
)){kind=small}
