-Piše: Milan Mišić
Demokratska većina u Predstavničkom domu američkog Kongresa je na osnovu svojih ustavnih ovlašćenja pokrenula proces impičmenta sa ciljem da opozove predsjednika
Donalda Trampa. Predsjednik i njegov štab su, međutim, stavili do znanja da neće sarađivati u tome - neće dostavljati dokumenta koja se traže, niti će članovima administracije dozvoliti da budu saslušavani.
Sjedinjene Američke države su zbog toga u političkoj, ustavnoj i nacionalnoj krizi iz koje nema jednostavnog izlaza.
Demokrate tvrde da je predsjednik, tražeći u telefonskom razgovoru od ukrajinskog kolege pomoć u diskreditaciji svog potencijalnog rivala na izborima koji se održavaju za oko godinu dana, zloupotrijebio službeni položaj radi lične koristi. To spada u ustavnu kategoriju „izdaje, korupcije i drugih teških krivičnih djela i prekršaja”, zbog čega je izgubio podobnost da bude na čelu izvršne vlasti.
Njihov posao sada je da pripreme „optužnicu”, da bi se „suđenje” potom obavilo u Senatu. Poslije početne zatečenosti i nevjerice šta mu se događa, Tramp se pribrao i opredijelio za strategiju „minimum saradnje, maksimum konfrontacije”. U kontraofanzivi koja je upravo u toku njegovi argumenti su da je riječ „o prijekom sudu” i namjeri političkih protivnika da ponište „volju naroda” iskazanu na predsjedničkim izborima 2016. Ključni argument je da se impičmentom krše i ustavna prava predsjednika.
U toku je dakle politički zaplet kakvog u američkoj istoriji dosad nije bilo. U novije vrijeme opozivu je bio izložen samo
Bil Klinton koga je 1998. Senat oslobodio optužbi za „ometanje pravde”, dok je
Nikson 1974. početak opoziva zbog špijuniranja opozicije spriječio podnošenjem ostavke.
Optužbe protiv Trampa su mnogo ozbiljnije - kad se sve ogoli, vidi se da je u pitanju sukob između dvije grane vlasti, izvršne i (dijela) zakonodavne, što je situacija za čiji rasplet ne postoje ustavna rješenja. U krajnjem ishodu, mogla bi da se zatraži intervencija Vrhovnog suda, ali smetnja tome je činjenica da nije riječ o pravnom, nego prevashodno o političkom problemu.
Sve je i dio velike političke igre uoči novih predsjedničkih i kongresnih izbora dogodine u novembru. Podsjetimo se: na prethodnim je Donald Tramp senzacionalno pobijedio, više zahvaljujući izbornom sistemu nego broju osvojenih glasova (tri miliona manje od rivalke
Hilari Klinton) - i na dužnost stupio sa najmanje političkog iskustva od svojih 44 prethodnika.
U protekle tri godine Tramp je bio sve samo ne predsjednik na kakve su njegovi sunarodnici, pa i ostatak svijeta navikli. Serijski je kršio sve političke i moralne norme, a veliku pometnju je unio i u globalni poredak, politički i ekonomski.
Osobenost ovog impičmenta je i u tome što je Tramp javno priznao ono zbog čega protivnici žele da mu politički presude, s tim što, dosledan sebi, to tumači u skladu sa sopstvenim, takozvanim „alternativnim činjenicama”.
Ovo što se događa prvorazredni je medijski spektakl, u kojem naslovnim stranama, udarnim vijestima i društvenim mrežama dominira Tramp. Uprkos tome, ili baš zbog toga, podrška impičmentu raste: za to je u ovom momentu oko 55 odsto biračaâŚ
Ovo je svakako proces „totalnog opoziva” čiji ishod mogu da budu ili Trampova totalna pobjeda - ili totalni poraz.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)
)){kind=small}
