-Piše: prof.dr Dragan Koprivica

U trenucima koji ukazuju na raspad tužilačkog i pravosudnog sistema u Crnoj Gori, koji funkcioniše kao dežurna filijala želja režima, uz sve veće sumnje da su čelnici sudske vlasti umiješani u bezakonje kojim se ponižava pravna država, i uz porast afera koje potresaju Crnu Goru, režim je preduzeo kontramjere da sa toga skrene pažnju javnosti kroz presudu poslaniku Milanu Kneževiću. Ali je cijela ta jeftina montaža kroz pokušaj obračuna sa njim toliko providna i naivna.

Uz to, po onoj „Kroz Iliju mrzim i Svetog Iliju“, izgleda da su režimski moćnici počeli kroz bankara Duška Kneževića da mrze i sve Kneževiće diljem Crne Gore. A Milan Knežević je i perspektivan političar mlađe generacije, pred njim je značajna politička karijera, jedan je od čelnika DF-a, i hrabro ukazuje na anomalije društva. Pa se sve to pokazalo kao dovoljno da mu vlast izmontira proces, i osudi na kućni zatvor lidera DNP-a, poslanika, profesora srpskog jezika, i vrsnog pjesnika.

A osuđen je zbog žučne prepirke u holu Skupštine, a da pritom nikog nije ni prstom taknuo. U svemu tome niko ne uzima u obzir ni činjenicu da su poslanici DF-a svih ovih godina izloženi takvoj torturi, da žučne polemike predstavljaju i odraz stalne represije režima na njihove živote, i živote njihovih porodica. A upravo su poslanici DPS-a izglasali odluku da se njihove kolege, poslanici DF-a, mogu bespravno slati u Spuž.

Stoga je sasvim realna ocjena DF-a, povodom najnovijeg ataka režima na Milana Kneževića: „Ova sramna presuda je još jedan u nizu neuspjelih pokušaja zastrašivanja poslanika DF-a kako bi prestali sa raskrinkavanjem korupcije u tužilaštvu i pravosuđu, koja se svakim danom otkriva.“

Ali je vlastima važno da, gubeći kompas u vlastitom Sargasovom moru afera, prave jeftinu zamjenu teza, i bježeći od vlastite bruke štancuju presude borcima za pravnu državu iz DF-a. Pa je izbor ovoga puta nekako „najlakše“ pao na Milana. A o tome nijesu odlučili sudovi, nego današnji vlasnici privatne Crne Gore, čiji su najviši državni interesi, u stvari, njihovi najniži privatni interesi.

Sudija Željka Jovović je saopštila da je sada donesena presuda za verbalni delikt Milanu Kneževiću, a da slični slučajevi ranije naprosto nijesu procesuirani. Ali nije objasnila i zašto nijesu prije, i zašto ovaj sada jeste.

Naravno, opštepoznata je činjenica da su pravosudni i tužilački organi u Crnoj Gori zarobljeni već nekoliko decenija, i rade po nalozima iz vrha režima, pod žestokim pritiskom, kao u svim zemljama povampirene diktature. Pored časnih ljudi u tužilaštvu i pravosuđu, ima, po svoj prilici, korumpiranih koji su, bar kako se afere redom otkrivaju, poprilično upleteni u koruptivne radnje. I koji pomažu režimu da od pravne države pravi ruglo, uz sticanje ličnih privilegija i uzvratne usluge.

Naravno, ovom presudom se na mala vrata uvodi i dekret da parlament mora biti do kraja sterilan, uz nivo decibela koji se smije dosegnuti, pa poslanici DF-a i za povišenu intonaciju za mikrofonom mogu spremati preobuku i pastu za zube.

Imali smo priliku da čujemo i gordu izjavu VDT-a Stankovića kako je Tužilački savjet pokazao da ne dozvoljava da mu odluke donose lica sa potjernice, i da pokušaji diskreditacije, prijetnji i podvala nijesu dali rezultate. Ali je pritom napravio niz korisnih nejasnoća. Izbjegao je da pomene da je, prema pisanju medija, za vršioca dužnosti VDT-a izabran tijesnom većinom, sa samo jednim glasom više, a da ostala četiri člana nijesu bila uzdržana, nego su glasala upravo protiv njegovog izbora. A član Tužilačkog savjeta, Rakočević, javno je saopštio da je Stankoviću dao samo uslovnu podršku, dok se za tri mjeseca ne ispitaju sve optužbe Duška Kneževića.

Svakako, niko ne treba da bude toliko naivan da ne shvata da je Stanković imao izrežiranu većinu, taman koliko mu treba da bi se spasio obraz Tužilačkog savjeta. A dobro bi bilo i da razmisli o tvrdnjama u medijima da je njegovim izborom mafija pobijedila državu, kao i da li su to samo tvrdnje zlobnika. Uglavnom, uz nejasnu pobjedu, nije jasan ni njegov stav da li su oni, koji su glasali protiv njega, možda upravo instruirani od pomenutih „lica sa potjernice“.

Posebnu priču predstavlja Stankovićev nastup u medijima. Nikog, naravno, ne treba napadati zbog skromnih intelektualnih dometa, ali govor i govor tijela VDT-a rekli su više nego dovoljno. Zato se i postavlja pitanje šta ga je to kvalifikovalo za visoku funkciju VDT-a svih ovih godina. Iako je na Javnom servisu istakao da „nije zec iz gore“, lojalnost režimu bi mogla biti njegova najveća referenca za funkciju koju obavlja. Naravno, ni Katnić neće odgovarati za svoje slične intelektualne domete. Ali, ipak djeluje pomalo degutantno da i glavni specijalni tužilac priča nebuloze, usuđuje se da kaže za sebe, nazdravlje Njegošu, da je i sam lovćenski tajnovidac, i pritom koristi rječnik ispod nivoa funkcije koju obavlja, i sugeriše građanima da sade luk, izmišlja naručene mu državne udare, itd. Sa zecom iz gore Stankovića i s Katnićevim lukom Crna Gora neće daleko.

S visokim zvaničnicima takvog formata mali su izgledi da se krene ka Evropi i vladavini prava, uz šminkanje pravne države od strane moćnika, koji otršaju milionski vrijedne poslove i pričaju bajke narodu o uspravnom Montenegru. U kojem se zataškavaju silne afere poput „Koverte“, „Limenke“, „Vardara“, „Klapa“, presude suda SAD o Telekomu, o stanovima i kreditima za lojalne funkcionere, i uz zaduženost zemlje od svega par milijardi...

I, naravno, sad treba jeftino zamijeniti teze, pa slati u kućni pritvor poslanika Milana Kneževića, da bi DF još jednom bio etiketiran kao državni neprijatelj, uz „trijumf“ pravne države. Ali je Milan Knežević, koliko god bio u nemilosti režima zbog slobodne riječi, političar koji stiče sve veći ugled i poštovanje građana, pa bi čak i odbijanje žalbe o poništenju presude predstavljalo samo novi doprinos njegovoj afirmaciji, a time i čisti autogol režima.

---