-Autor: Miodrag Šorić

Predsjednik Tramp nikada nije krio da hoće da vrati kući mnoge američke trupe stacionirane u inostranstvu. Sada Bijela kuća povlači veliki dio svojih jedinica iz sjeverne Sirije. Vašington na taj način napušta svoje dosadašnje kurdske saveznike u borbi protiv islamista, Narodne zaštitne jedinice (YPG). Mnogi to mogu da osuđuju kao ciničnu politiku, ali Tramp ukazuje na volju birača: Amerikanci su umorni od ratovanja. Napretka u sukobima na Bliskom istoku gotovo da nema. Neka se time bakće neko drugi!

Na primjer Turci, koji će uskoro napasti sjever Sirije. Predsjednik Erdogan već mjesecima je pod unutrašnjopolitičkim pritiskom. Njegova stranka pretrpjela je velike gubitke na nedavnim lokalnim izborima, između ostalog i zato što su njegovi politički protivnici obećali da će se baviti „problemom sirijskih izbjeglica“.

U Turskoj se nalazi oko četiri miliona sirijskih izbjeglica. Osam godina od početka rata, većina se odomaćila u svom novom okruženju. Djeca pohađaju turske škole, a porodice imaju medicinsku i socijalnu zaštitu. Na tom planu Ankara čini sjajne stvari.

U međuvremenu se, međutim, politička atmosfera promijenila. Na tržištu rada, stotine hiljada Sirijaca ugrožavaju Turke, a sada, u teškim ekonomskim vremenima, to dovodi do sukoba. Političari koji žele brzu prednost nad svojim protivnicima zahtijevaju vraćanje Sirijaca u njihovu domovinu.

Jedan od njih je i Erdogan. Povlačenje Amerikanaca za njega je dobrodošao poklon, jer će sada na sjeveru Sirije moći da se uspostavi takozvana „bezbjednosna zona“, kako bi tamo deportovao sirijske izbjeglice. Istovremeno, Erdoganova vojska boriće se protiv kurdskih boraca koji su do sada tamo vodili glavnu riječ. Posle ofanzive, politički uticaj Turske u cijelom regionu će da poraste. U pregovorima o budućem poretku u Siriji, Erdogan želi da učestvuje kao ozbiljan partner – pored Rusa i Iranaca.

Takva politika Trampa i Erdogana je na štetu najslabijih – izbjeglica. Šta da rade u njima stranom regionu Sirije, u zemlji obilježenoj ratom? Od čega da žive na polurazrušenim mjestima, bez infrastrukture, bez posla? I kako ih tamo odvesti – silom, protiv njihove volje? Ako se sprovedu Erdoganovi planovi, regionu prijeti nova tragedija.

Mnogi su odgovorni za sudbinu ljudi u regionu: autoritarni vladari poput predsjednika Asada, Putina ili Rohanija. Ali takođe i evropski šefovi država, na primjer oni u Poljskoj ili Mađarskoj koji odbijaju da prihvate izbjeglice i pritom misle da su ispali pametniji od drugih.

Međutim, odgovorni su i čelnici vlada Evrope koji Erdoganu nude dodatne milijarde za blokiranje puta izbjeglicama u srednju Evropu, jer im je to jeftinije od integrisanja stotina hiljada Sirijaca u njihova razvijena društva blagostanja. To je posao zvani politika. To je politika moći umjesto morala – takozvana realna politika.

dw.com

---