- Autor: Kaj Aleksander Šolc

Podjela Njemačke se osjetila u mnogim porodicama – braća i sestre su bili razdvojeni, a mnoga djeca su imala tetke ili stričeve u drugoj zemlji. Gradnja Berlinskog zida 1961. dovela je do mnogih porodičnih drama.

Većina onih koji su to doživjeli kao odrasli ljudi u međuvremenu su umrli ili su veoma stari. Nestali su svi oni za koje je „jedinstvo“ uvijek bilo lična želja. Podjela je za njih bila greška koja je donijela patnje i koju je trebalo prevladati.

Zato je i među mnogim zapadnim Njemcima postojala velika spremnost da pomognu rođacima u ekonomski mnogo slabijoj Istočnoj Njemačkoj. Slali su im u DDR hiljade paketa sa kafom, južnim voćem, odjećom i dobrom čokoladom.

No, već je sedamdesetih i osamdesetih za djecu te generacije podjela Njemačke bila normalno stanje. Jer, ona su rasla ili u Zapadnoj, ili u Istočnoj Njemačkoj i prema tome – u potpuno različitim svjetovima.

Na Zapadu su šezdesetosmaši odjednom počeli da postavljaju roditeljima pitanja o njihovoj ulozi u nacionalsocijalizmu. Pojmovi kao što su „nacija“ ili „otadžbina“ su počeli da važe kao prevaziđeni i snobovski – internacionalizam je postao popularan. Evropska unija je nudila put iz potisnutih pitanja o nacionalnoj krivici. Rođaci u Istočnoj Njemačkoj su u sivoj svakodnevici svoje diktature živjeli negdje daleko…

A onda je došla revolucija 1989, pad Zida, i godinu dana kasnije i ponovno ujedinjenje Njemačke. No, kada je euforija prošla, istok zemlje je izgubio na značaju. Ni danas 20 odsto zapadnih Njemaca još nikada nije posjetio istočnu Njemačku!

Posle „zaokreta“, kako je takođe zvana revolucija iz 1989, sa Zapada su potekle stotine milijardi za obnovu siromašnog Istoka.

No, zaokret je za mnoge istočne Njemce značio prije svega nezaposlenost – svaki drugi je izgubio posao. Zapad koji su postali, Zapad koji je nekada u paketima sa robom tako lijepo mirisao i izgledao kao raj, pokazao se kao surovo konkurentsko društvo. Idealna slika je brzo izblijedjela.

Oni koji nisu mogli, ili nisu htjeli, da drže korak, povukli su se i počeli da uljepšavaju sjećanja na DDR.

I političke stranke su izgubile interes za unutarnjemačko srastanje. Jeste, ponosno su predstavljeni ekonomski podaci prema kojima se napredovalo – što je bilo i tačno.

No, niko se nije usuđivao da ozbiljno pokrene debatu o vremenu revolucije i njegovim gubitnicima. Na Zapadu mnogi nisu htjeli da slušaju o tome i zvali su svoje braće i sestre u istočnoj Njemačkoj „kukumavkama“, govoreći im da konačno treba da prestanu sa negativnim pričama.

Pritom su istočni Njemci htjeli da govore o tome kako su se osjećali kada su se takoreći preko noći probudili u drugoj državi sa nepoznatim pravilima i zakonima. Naposletku, DDR je 3. oktobra 1990. pristupila Saveznoj Republici Njemačkoj – njihova država je, dakle, nestala.

Obje generacije – i ona koja je živjela za vrijeme gradnje Zida i ona koja je slavila njegov pad – mnogo su doživjele i mnogo propatile. Ima stvari sa kojima se ni jedni ni drugi još nisu suočili. A takve stvari ne mogu jednostavno da nestanu, već se prenose na sledeće generacije.

Desničarska Alternativa za Njemačku je uočila taj princip i iskoristila ga za sebe. „Dovrši politički zaokret!“ – bio je njen centralni slogan na pokrajinskim izborima u istočnoj Njemačkoj. Pozivanje na 1989. je očito uspjelo, jer je AfD postigla rekordan uspjeh – i to baš među mladima.

Ujedinjenje i istorija političkog zaokreta još nisu završeni. Ono o čemu roditelji i njihovi roditelji još nisu htjeli ili mogli da govore biće tema za njihovu djecu i unuke. Način na koji će se suočiti sa tim nasleđem biće odlučujući za budući suživot istočnih i zapadnih Njemaca.

Mirna revolucija i ponovno ujedinjenje su bili i ostali srećni momenti za Njemce. Ta priča mora da se pripovijeda dalje.

S druge strane, potrebne su hrabrost i politička volja da se govori o problemima u vremenu zaokreta. Bila bi šteta da se to poglavlje istorije prepusti onima koji hoće da ga instrumentalizuju u političkoj borbi. Istok i Zapad ne smiju više nikada dozvoliti da ih razdvoje!

dw.com

---