Erotizam – ne nagovještava li, mistična i tamna, napeta i noćna priča užitka, nešto od sprave za mučenje čiji je mehanizam hladan kao ruža?

Uvijek trag ukletog u posleponoćnom ogledalu; pseudonim onog koji je sebe prepoznao kao „najnesrećnijeg“, oplemenivši dotad prilično skopčanu i odveć rezervisanu Filozofiju, biografijom o melanholiku koji je upražnjavao beskrajno neunčikovit dijalog sa Bogom.

Purpurna krv u samostanu one koja ne podnosi život na svjetlosti: Sioran je jedini imao sluha da čuje nepodnošljive uzdahe zauvijek ranjenih svetica. Nestajući u Bahu i nesanici, ekscitabilnosti i prokletom vitalizmu, vrlo rijetko zagledan u ponore seksa, sačuvao je dar za cerekanje nad odbačenom istinom; pa ipak, čitajući ga, negdje predosjećam da je – mistika erotizam u samonegiranju! Pustinja nad kojom ledene zvijezde još jedino osluškuju vapaj onog kome je uskraćeno pravo na dodir.

Romantizam bijaše natopljen alkoholom i zanesen detektivskom (gotik) pričom, logikom erotskog. „Dnevnik zavodnika“ (i/ili – scenarij hladnokrvnog ljubavnika), ispovijest jednog što traga za elastičnom, podrugljivom i neponovljivom ljubavnom scenom koju će dostići samo i onda kad mu biva data na način gubljenja. (Zamislimo žive muke estete i inteligenciju koja se sama u sebe umotava, unaprijed svjesna gubitka, ali i sile onog što je nezadrživo privlači; esteta je usamljenik apsolutno svjestan svog tragicizma, budući da je njegova uloga utvarna – biti na način želje s kojom niko ne zna šta činiti.) I ako jeste nešto, a ne ništa, erotizam je sve osim direktnosti. Tako da ju je uzalud tražiti osim u duši koja nije nasmrt ranjena.

Maska i kazna, teška, nabrana draperija u salonima ljepotica bez ijedne osobine, erotika je mjesečasta i opisna, zrači i zavodi iz bića tragedije, ukletog, „sa kraljevskim pečatom smrti na čelu“ (Bodler), kome ljubavi, iskašljujući krv, oduvijek i zauvijek mlade, umirahu u naručju.

U tom smislu i na tragu toga, umjetnost poznaje prednosti nesreće! Groznica samotnika, delirij, nikakav „objekt gubitka“ i narcistička analiza, prije metafizičko osjećanje bola što izvire i struji iz prošlosti i postaje trag zahvaljujući kojem osjećamo umor i od pomisli na budućnost... U najkraćem: sjenkovita poetika erotskog.

Erotizam je razoren od strane ideologije transparentnog bez sadržaja; tajna nijemi i kopni u epohi hiperprodukovanja koje ludira i penetrira u vrijeme neuhvatljivog protoka; ovo je – civilizacija cirkulacije, ljudi, roba i smrti...

Stostruka, pod tamnim velom, udaljena kao muzika, erotika se potpuno povukla, sa svojom pričom što nosi note iz Transvilanije, gotskog stila, dakle noćnog i blijedog, neupokojenog. – Nemrtva, erotika je legla u svoj kovčeg!

Događamo se u eri fulirane i na sve strane istovremeno distribuirane seksualnosti u kojoj je, opet, kompleks ponio poslednju riječ. Tijelo je predmet treninga, ne više užitka i rastvaranja u smrti. Nećemo prenagliti ako kažemo da je seks danas isto što i bejzbol, automobilska trka, raketno, satelistsko testiranje pametnog oružja.

---