Piše:
Ilija R. Miljanić

Srbi dobiše Kosovski boj, ali novokomponovani Srbi nikada to nijesu istraživali. Postavlja se pitanje zašto? Odgovor je odavno zakopan upravo od strane srpskih dinastija i akademije koje su otrovale i prizemljile zapadne, tj. germanske lože. Srbi poslije vožda Karađorđa uvedeni su, preko dinastije Obrenović, u poslušne jatake Otomanske carevine. Predsjednik Srbije sagradi autoput i nazva ga „Miloš Veliki” po čovjeku koji zbog ličnog vlastoljublja otomanskim mlijekom zadoji svako Srpče... Sadašnji zapadni učenik Aleksandar kreće da prolije smrtni opijum u srce Kosovskog zavjeta uz prokleti zadatak otuđenja Kosova i Metohije od srpskog roda. Predsjednik Vučić uporno pojašnjava narodu o nekakvim taksama, a Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti nikako da prevali preko jezika. Rezolucija je u ovom trenutku jedina iskra za dalju i neprekidnu borbu za spas srpske kolijevke. Srpska grobnica je iskopana stvaranjem Jugoslavije za „kusog i repatog“, a Srbi do danas ne znaju šta čine. Predsjednik Srbije ne smije da se služi rečnikom obmana i kukavnog kompromisa: „mi treba da izgubimo, oni treba da izgube, mi treba da dobijemo bar nešto”, a ispada da kosovski Albanci dobijaju faktički sve! Postavimo pitanje: zašto je pogubljen Oliver Ivanović, zašto se svakodnevno vrše prepadi na Srbe na komadiću sjevera Kosova, zašto su saveznici odobravali rušenje srpskih svetinja uz savjetovanje Srba da napuste manastire koji su temelj srpskog postojanja? Svi zapadni okupatori dobro znaju da je slava svih Srba upravo Kosovo i Metohija. Rudna bogatstva su rezervisana za zapadne agresore: Klarka, Olbrajtovu, Klintonove i druge režisere kosovskog raspeća. Braća Crnogorci, sada montenegrini, nedvosmisleno mimo volje naroda potpisaše izdaju svog ognjišta - uz vječno prokletstvo za buduće naraštaje. Predsjednik i premijer potpisuju sve na neviđeno samo da sačuvaju debelu hladovinu lične pustolovine... Sinjajevina više „kaćuna“ gledati neće, jer će NATO pržitelji zaposjesti sve komove. Stada ovaca više neće biti, preostala divljač će pobjeći novim autoputem ka novim staništima.
Montenegrijska dinastija Đukanović silno se pozabavila oplodnjom novca i troši od naroda otete milijarde u izgradnji „Biograda na vodi”, zajedno sa šeicima iz Emirata i Katara, a naravno sve uz blagoslov Vučića. Uz osmišljen napad na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, gospodari Montenegra uz pomoć velikaša građansko-unijatske Srbije, prave zajedničku odstupnicu od vjerskih temelja sveukupnog srpstva.
Svoju vladavinu krunisaće pred rimskom stolicom s titulama novih imperatora na vodi i ispod vode.
Porodično stablo Nemanjića datira iz centra Podgorice, ali dođoše vremena da se ne smiju pomenuti u Montenegru, a matica Srbija izdiše uz kosovsko porobljavanje od strane nekadašnjih čobana koji su od Tita dobili srpsko gnijezdo porijekla i slobode. Srbijansko rukovodstvo se utopilo u sivilu, okrenuto ka Zapadu, a Istoka se samo boje... Zapadni poslušnik Vučić ponajviše voli zapadnu doktrinu zbog Miloša Velikog-Miloša Obrenovića, Karađorđa stavio u zapećak, Dušana Silnog hoće da se odrekne na Kosovu polju...
Interesantno je pomenuti veliku ljubav i šetnje predsjednika Montenegra i Hašima Tačija ovih dana u prestonici kocke i narkomanije, u Budvi, falio im je samo brat predsjednik Vučić i, naravno, ministar Dačić da zapjeva: „Od Berana pa do gore, vidjet‘ nemamo šta gore”...
Vratimo se na velikog Njegoša: „O kukavno srpstvo ugašeno... Velikaši proklete im duše na komade razdrobiše carstvo, velikaši grdne kukavice postadoše roda izdajice”.
Akademije pravoslavnih naroda treba da se otrgnu od zapadnih loža, ruska akademija se otrgla, srpska tumara u zapadnom odijelu, a crnogorska se preobrazila u skup penzionera koje potapše svemogući gazda Đukanović, a oni nastave da se ljuljaju po parkovima i čekaju ček pred novogodišnje praznike.
Uz Miroslavljevo jevanđelje, Gorski vijenac i Luču mikrokozmu trebaju i moraju da odrastaju svi vjernici Svetosavlja i pravoslavlja uopšte. Kosovska rodnica i grobnica svih Srba mora biti odbranjena od velikaša-ala sa domaćeg ognjišta prevashodno. Bjelosvjetske lože ne bi oblijetale srpsku svetinju, Kosovo i Metohiju, da nemaju debeli povod i obećanja od velikaša.