<br />
Umjesto da bude ono zbog čega je sazvan - obilježavanje 80 godina od početka Drugog svjetskog rata, ljudskog stradanja kakvo se ne pamti- varšavski skup pretvoren je u farsu. Umjesto da svijetu pošalju poruku da se istina o velikom zločinu mora sačuvati kako se zlo ne bi ponovilo, učesnici skupa su se nadmetali u tome ko će bolje da laže. Osnovno pitanje koje se poslije svega nameće jeste zašto je skup u Varšavi imao takav ton!? Poljaci imaju razloga da ne vole Ruse, zbog masakra u Katinjskoj šumi 1940.godine, kada su Sovjeti ubili 21.000 poljskih oficira i nekoliko hiljada poljskih građana. Duma je tek 1990. priznala da je taj zločin lično naredio Staljin. Ako je to razlog što Poljaci nijesu pozvali Ruse, nemaju razloga da ne vole i Srbe. Nepozivanje Rusije i Srbije ima drugu dimenziju i cilj. U geopolitici ciljevi moćnih su znani samo njima, a mali ih saznaju tek kada se dese, i shvate kakvu su ulogu poslušnika odigrali. Na skup su pozvani i dvoje vođa s bivšeg jugoslovenskog prostora. Žestina strasti vlasti obuzela je oboje. Hrvatskom vođi, Kolindi Grabar Kitarović, ne pada napamet da se odrekne vlasti i ustaške ideologije. Poznata je po mnogim gafovima širom planete. Najzapaženije „blistave“ izjave bile su prilikom posjete Argentini-gdje su Hrvati pokazivali i očuvali svoje „domoljublje“!

Na skupu u Varšavi „blistala“ je hrvatska predsjednica. Bila je nenadmašna u svojim „istinama“: da je njen narod dao najveći doprinos pobjedi nad fašizmom. Da je ova „istina nepobitna“ potvrdio je davno i Jovan Dučić: „...da je taj narod najhrabriji na planeti, ne što se ničega ne boji, nego što se ničega ne stidi...“

Njemački tajni dosijei koji su dospjeli u arhiv Vojvodine, svjedoče o stravičnim zločinima u vrijeme NDH, koji su u šoku i nevjerici ostavljali i naciste. Zgražavaali su se nad ustaškim zvjestvima- potvrđuje dokumentom njemački kapetan Haeffner. Pokolj u pravoslavnoj crkvi Svete Bogorodice u Glini prevazilazi zvjerstvo koje čovjek može da učini. U jednom danu zaklana su 1.764 Srbina iz okolnih sela. Metka nije ispaljeno. Noževima „srbosjek“ i razbijanjem lobanja maljevima, ustaše su obavljale svoj „domovinski zadatak“. Jedini preživjeli bio je Ljuban Jednak. Imao sam čast da u svojoj ordinaciji s njim vodim duge razgovore. Slušajući istinitu priču, nisam mogao da povjerujem do koje mjere je izopačen um ustaškog nečovjeka! Hrvatska predsjednica ističe da su ove istorijske istine veliki doprinos antifašističkoj borbi, što je i najbolji primjer skrnjavljenja antifašističke tradicije. Ali, zahvaljujući božijem daru, u tom narodu postoje Miloš Žanko, Igor Mandić, Lordan Zafranović, Predrag Matvejević, Ante Nobilo, mladi istoričar Hrvoje Krasić, nedavno preminuli Denis Kuljiš i Drago Pilsel, odgajan u krilu monstruma Pavelića... Svi oni potvrđuju veliku lagariju hrvatske predsjednice koja uživa u proustaškoj muzici nekog Tompsona.

Istinu u Varšavi izreče jedino naš vođa! Kakva radost kad ti prijatelj iz prijateljske porodice zablista sjajem slavnih predaka! Mnogi zajednički prijatelji me pozvaše, i svi mi postaviše isto pitanje: „Šta mu bi”!? Kažem prijateljima da postoje dva objašnjenja: medicinski i politički. Medicinska nauka ovakvu pojavu objašnjava genetikom čovjeka. Sve što je zapisano u genetskom kodu ne može biti izbrisano. Narod kaže: „Krv nije voda!“ Genetskim kodom prenose se fizičke i karakterne osobine. Na primjer, praunuče može da naslijedi od prababe i boju očiju. Šta će nadjačati, nauka još nije utvrdila. Ali, genetika može da iznenadi, kada dođe do mutacije gena. Kad dolazi do mutacije gena, ubjedljivija su objašnjenja koja daju intelektualne i moralne veličine, pisci. Mutaciju u humanoj genetici uticajem politike objašnjava pisac Ljiljana Habjanović Đurović: „Koristeći naše nesreće, nemoći i slabosti, na nas su nasrtali uglavnom isti neprijatelji, s istim ciljem- da nam krivotvore prošlost, da nam kupe duše i da nas porobe i fizički i duhovno. A to duhovno ropstvo pogubnije je od fizičkog. Duhovno porobljen čovjek najčešće nije svjestan šta mu se dešava, pa to ropstvo doživljava kao napredak i slobodu!“ Naš vođa je u Vrašavi jedini izgovorio istinu, uprkos tome što je Crnu Goru uveo u zločinačku alijansu, koja je ubijala djecu i nastavlja da ih ubija osiromašenim uranijumom, a ulazak u NATO smatra najvećom vrijednošću Crne Gore! Svoju višedecenijsku politiku čeka da zaokruži ulaskom u EU. Ivo Andrić to čekanje objašnjava: „Zaraziti nekoga čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim. Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija. Uvenućete i nestati kao što su uvenuli toliki preci i narodi nestali u Osmanskom carstvu, prije vas na isti ili sličan način. Nijesu primjetili da su sa puta istinskog života neosjetno prebačeni na mrtvi kolosjek čekanja bez kraja i cilja. Ne osjećaju to svoje čekanje kao teret i kao poniženje, jer su se sami pretvorili u čekanje. I tako, prihvativši prećutno uslove života koje vam vaš neprijatelj postavlja, živite kako on hoće; upravo i ne živite, nego strpljivo čekate, sve dok se vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto i put dobrovoljne propasti za vas i potomstvo“.

Da li će naš vođa imati snage da ponovi dostojanstvo iz Varšave, teško je očekivati imajući u vidu postavljene zadatke. Koliko mali mogu da podnesu poniženja pokazuje i to da sprdnju velikih prihvataju kao pohvalu. Prvu sprdnju izrekao je ljubavnik Monike Levinski, jer nije znao gdje je došao- u Makedoniju ili u njemu nepoznatu Crnu Goru!? Ne zaboravlja se i izjava potpredsjednika Pensa - da se čitav svijet divi hrabrosti Crne Gore zbog otpora Rusiji. Američki potpredsjednici i senatori kada dođu u Podgoricu, umjesto da se ponašaju pristojno, rugaju se domaćinu svojim pohvalama. Američki senator Grejem početkom septembra je tokom posjete Podgorici dao novi „domaći zadatak“: „Porazite protivnike NATO-a!“ Povodom parlamentarnih izbora iduće godine, senator Grejem prevršio je svaku mjeru ruganja; „naglasio“ je da će čitav svijet gledati Crnu Goru tokom izbora 2020.godine! Može li naš vođa ponovo zablistati porukama dostojanstva i kazati Crnogorcima: „Vratimo našu trobojku, Njegoševu kapela na Lovćenu, govorimo jezikom naših predaka, pitaću moj narod u kojoj će se crkvi moliti, uskoro će moj rodni grad Nikšić slaviti 120 godina Hram Sv. Vasilija Ostroškog u koji nijesam kročio, niti znam kako unutra izgleda! Osudimo sve zločine, pa i one nad srpskim narodom...” ?!

Mnogo je prilika u kojima se polaže najteži i najvažniji predmet života, koji se zove dostojanstvo! Na kraju valja čuti i zapamtiti mudru poruku Duška Radovića: „ Vodite računa o svom prezimenu. Ono će živjeti duže od nas i odgovarati za sve gluposti i greške“.

---

”