-Piše: Milisav S. Popović

Usjek između te dvije grozomorne planine čuvao je mjesto od pitomog rastinja... Svirepo sedlo - dosta neprimjereno ime, ako pitate mrtve. Sedamnaest humki, u svakoj kosti prema velikoj zasluzi. Divljina i monstrumi tu nijesu smjeli... osim da posmatraju tišinu sa udaljenog oslonca. Mir sedamnaestorice se ne narušava. Osim jednom, kada prst ljeta poliže rub ozrelog nokta... u trenu kada rana jesen kratko vrisne sa horizonta.

Stizali su odasvud. Let moćnih zmajeva tokom mjeseca Ilija (septembar). Neki u krljušti juga, drugi pod krznom sjevera. Paradno bi oblijetali zub visokog vijenca, pa bi veličanstveno porinuli do Sedla.

Svaki da oda počast učitelju, i da se uz pjesmu pomoli njihovim sjenima.

Oko jedne humke je stajalo i do dvadeset stvorova... oko druge nekolicina... na trećoj osam... u zavisnosti koliko je zvjezdan bio drud koji počiva pod runskim stijenama.

A grobovi bjehu na širokim skalinama. Kako je odmicao uspon, tako je na poslednjem spavao najveći među njima. Onaj koji je za života uspio da poduči zveroobraznošću najveći broj učenika.

Čim bi dotakli tle, presvukli bi se nazad u ljude... zmajsko bi se povuklo u čovjeku, da izgledom ne naruži baladu. Pogledali bi jedni druge, čisto da osmotre snagu... i hitro omirisali ostale zveroobraze, bez obzira na to kom učitelju pripadali.

U tom trenutku je dopušteno da se heroji na momenat nadmetnu... u slavu sile koju posjeduju.

Potom bi sjeli, i misli prepustili uspomenama... tugujući za dobom uspona. Ti ljudi bjehu poslednji od magova-ratnika... jer više nema učitelja. Sedamnaest okončanih drudova. Nikad više zmajeva... znanje je umrlo sa njima.

Dok je iz grudi brujala uspavanka, dok su travke polegle da olakšaju uzemljenje tonovima... sitan hab se probi do proplanka.

Okrenuše glave ka visinama.

Ugledaše Korda!

Ogroman vuk... mada bi tako nazvati legendu bilo uvreda... ali bješe približan opis za srebrodlakog stvora.

Lica im se iskosiše. Pjesma presta. Htjedoše da se preobraze i krenu plamenoujedinjeni put njega... ali... on ih samo pogleda. Kratko i nadmoćno... i nastavi hod svog nauma.

Peo se do planinskih zubaca... onog najistaknutijeg... što baca sjenu na Svirepo sedlo, i cijepa oblake kamenim rebrom.

U čeljusti je nosio nešto... zapravo nekoga.

Umotano tijelo u ritualnu odoru... počast koja se odaje drudovima. Nosio je osamnaestog učitelja.

Uzdasi nevjerice... Pogledi uznemirenosti... i misao koja se umnoži „Kako je to moguće?”

Pitali su se... ali su samo netremično nastavili da zure, na momenat zaboravljajući gdje su.

Stara priča, starija od njihovih djedova bješe da je bilo osamnaest velikih drudova... ali jedan ne zveroobrazi niti jednog učenika.

Nije mu pošlo za rukom da znanjem prosvijetli nikoga... zato ga ostali izgnaše i narediše spisima da ga zaborave.

Kakva je onda ovo surova istina?

Korda kandžama iskopa kamen... smjesti tijelo učitelja u raku nadomak neba... podiže glavu i poče bolno da zavija.

Zemlja se tresla.

Zmajevi u ljudima poviše glavu... pomalo od tuge... više od stida.

Tamo iznad njih bješe najmoćniji zveroobraz.... i najveći od učitelja...

***

Kad su odlazili sa Svirepog sedla... nisu mogli da se preobraze u zmajeve... na kratko im se moć povukla.

Korda ih je posmatrao vučjim očima... u odlasku i on krenu da se mijenja... ali se ne preobrazi u čovjeka... već u Čardaka (tigra).



* * *

Većina neće biti tvoja priča. Među njima nećeš naći prijatelja.

Odbace te, jer ne znaš da plešeš sa zmijama.

Ali ti nikad nisi htio protivnika.

Samo učitelja.

Druda, koji nije za svakoga.

Da te posloži iz riječi u stihove...

Da čuješ kakva si pjesma.

Među šumom istoobraznih... vlada praznina.

Najahali ljudi svirepa sedla.

Misleći da će tako stići do nekuda.

Ali put do neba čami u odbačenim stazama...

Nismo svi kadri da se pretvaramo da smo među zmajevima.

Slad života sa svim svojim tugama i radostima...

Da, ali tvog života! Bez imitiranja...

Inače, postade samo jedan od onih koji je ništa drugo do ceremonija.

Magija se sastoji iz tri čina:

Živi, živi... i živi bez lažiranja.

Potom se pogledaj u jezero,

tvoja pjesma postade himna.

Preobrazi se i trči sa svojim vukovima!

Ni ne znaš, ali imaš u sebi tigra.

(Autor je književnik)

---