- Piše: mr Vladislav Dajković

Svijet je olako prešao preko činjenice da su Amerikanci (znate, ona zemlja koja nam je danas uzor po demokratiji) prije nešto više od 70 godina - u smiraj rata - bacili atomsku bombu na dva grada i pobili preko 250. 000 ljudi. Razumije se, uglavnom nevinih civila.

Tome treba dodati i činjenicu da mnogi od njih i danas umiru od posledica radijacije koja izaziva smrtonosne bolesti poput raka i leukemije. Treba spomenuti i da za to nikada, ni pred jednim međunarodnim tribunalom - nisu odgovarali.

Istom logikom je svijet olako sažvakao činjenicu da su Njemci (znate, ona zemlja koja nam često saopštava da još nismo spremni za EU vrijednosti) zbog svoje uloge u Drugom svjetskom ratu odavno zadužili epitet najgenocidnijeg naroda u svjetskoj istoriji. Milioni su nastradali samo zato što nisu bili, zamislite, po (arijevskom) ukusu Hitlera i ekipe.

Mogao bih da nastavim niz i kažem ponešto o „mirotvornoj” ulozi NATO saveza i Amerike po Bliskom istoku i razaranju islamskog bića gdje god ima malo više nafte - ali to već svi znaju. Ipak, taj niz se ne bi zaustavio samo na Iraku, Libiji, Siriji, Avganistanu. Naprotiv, osjetili smo njihovo „mirotvorstvo” i mi i, nažalost, i dalje ga osjećamo.

Zbog čega sve ovo?

Zbog sledećeg: da podsjetim na ono što svi znaju, ali i više, rekao bih, zbog činjenice da pojedini crnogorski političari sve više usvajaju (i propagiraju) mantru da je naš narod, i ne samo naš već i čitav narod s Balkana - primitivan.

To što smo se uvijek borili protiv okupatora, to što smo uvijek bili na strani pobjednika, to što ne pripadamo narodu koji je čovječanstvu ostavio logor za djecu poput onoga u Sisku i Jastrebarskom, to što smo kao narod čovječanstvu dali Teslu, Njegoša, Pupina i mnoge druge - za neke naše političare očito nije bilo dovoljno.

To ne samo da je podmetačina epskih razmjera, već i drska zamjena teza. Reći da je narod Balkana - u prvom redu Srbije i Crne Gore - zarobljen u raljama „balkanskog primitivizma” jeste tipičan primjer autošovinizma, odnosno (otvoreno govoreći) mržnje prema sopstvenom narodu. Ili barem stida što smo, eto, rođeni ovdje, umjesto na toliko željenom Zapadu. Dakle, mi smo primitivan narod - pretpostavljajući da to dugujemo ratovima - ali su zato Njemci, Amerikanci i ostali hegemonski narodi, zar ne, gospoda sa bečkog dvora.

Korijen tom svojevrsnom rodomrzništvu možda možemo pronaći i u izjavi srpskog intelektualca Kecmanovića koji je rekao: „Profil domaćeg autošoviniste je dvojak. U manjem broju, autošovinisti su iskreno uvjereni u svoju mesijansku ulogu. Mnogo je pak više onih čiji se kritički antisrpski žar obilno potpiruje stranim donacijama”.

Najzad, postavljam pitanje ko je u cijeloj priči oko „balkanskog primitivizma”, zapravo, primitivac? Da li su to oni koji ćute na američka ratovanja širom svijeta, oni koji ćute na evropsko licemjerje, oni koji ćute na njemački „primitivizam” iz Drugog svjetskog rata, oni koji ni ne spominju da su Brisel prije manje od stotinak godina krasili zoološki vrtovi koje su, osim životinja, krasili i ljudi u kavezima, oni koji su očito skloni nacionalnom samopovređivanju, oni koji... ma znate već.

Ili su, s druge strane, primitivci oni koji se ne stide sopstvenog naroda, sopstvene istorije, sopstvene tradicije, Srpske pravoslavne crkve, ćirilice, oni koji ne zaboravljaju svoja stradanja, ali ni svoje okupatore? Ako je tako, onda sam ja, s ponosom to mogu reći - primitivac.

Poruka političarima građanske provinijencije: Može se, drage kolege, biti kosmopolita i evropejac i bez mržnje prema sopstvenom nacionalnom biću. Probajte, ne boli.

---