-Piše: Borivoje Ćetković

Učestvujući u predizbornoj kampanji u Kragujevcu, Aleksandar Vučić optužio je opoziciju da daje građanima zabrinjavajuća nerealna obećanja (traže da budžet za kulturu i poljoprivredu treba da bude tri, odnosno dva puta veći nego dosad), a da on, predsjednik republike, ne priča bajke već narodu nudi težak i marljiv rad. Lidere Saveza za promjene nazvao je prodavcima magle -i to je, kako bi rekli braća Srbijanci, lepo rekao. Po definiciji prodavac magle je čovjek koji laže veliku grupu ljudi, a političari su njeni najčešći, ne samo prodavci, nego i proizvođači.

Konkretno, kada je riječ o Srbiji dosovski režim je petooktobarskim pučem 2000. godine počeo vladavinu do tada neviđenom prodajom magle- građanima Srbije obećana je demokratija i opšti prosperitet stanovništva koji će omogućiti međunarodna zajednica. I opozicija govori o režimskom prodavanju magle- za Vučića kažu da je najveći prodavac magle u istoriji Srbije- i njen veliki proizvođač. Moguće je da su lideri opozicije suviše visoko rangirali aktuelnog predsjednika, mada u obraćanju voljenom biračkom tijelu zna da „zamagli” i to dobro. Lideri Saveza za promjene su za režim dokazani, osvjedočeni prodavci magle- stalno im se (s pravom) spočitava šta su obećavali građanima i šta su uradili sa Srbijom. Šta Vučić misli o vođama opozicije, to isto i oni misle o njemu: glavni je proizvođač magle, dok su za prodaju zaduženi ministri, poslanici i aktivisti SNS režima. Da čovjek ne vjeruje: veličanjem brojnih izjava Vođe (kada zine eto i magle), mogao bi čovjek da pomisli kako se Srbiji posrećilo- navalili, kao nikad dosad strani investitori i otvaraju nova radna mjesta. Masa fanatično kliče svome predsjedniku, u komatizovanom je stanju, onemogućena da „progleda”, da postane svjesna realnosti u kojoj se nalazi.

Da li je srpski predsjednik imao uzore u tom svom ovladavanju masama, u obmanjivanju naroda, u uspostavljanju prisnih kontakata sa svojim pristalicama?

Moguće da griješim, ali bih se kladio, da je tehnologiju pridobijanja i zavođenja masa Vučić učio i od našeg gospodara- od njega se može najviše naučiti kako da se prevari i zajaše vlastiti narod. Da je naš diktator lider u regionu u mnogo čemu, to mu se mora priznati, ali u proizvođenju i prodaji magle nema mu ravnog u okruženju - jedan je od najproduktivnijih magloproizvođača. Šta je sve obećavao narodu od početka devedesetih do današnjih dana, nemoguće je nabrojiti. Od prvih dana premijerske funkcije, bez predaha stvarao je i prodavao maglu. Pomenimo priču o tzv. tranziciji (opštoj pljački društvene imovine) i rasprodaji državnih i prirodnih resursa domaćim i bjelosvjetskim lopinama. Crna Gora, ona zvanična, ponosila se da ima najmlađeg premijera ne samo na „zapadnom Balkanu”, nego i šire, ali tada nije smetalo mnogima da je taj mladi dugajlija (bez dana radnog staža) postao veliki majstor prodavanja magle, i stekao enormno bogatstvo. Njegova vladavina i vladavina njegove kamarile počela je velikom prevarom- bila je to do tada neviđena prodaja magle. Obećavali su narodu demokratiju, političke slobode, efikasnu ekonomiju, veći životni standard, a dobili smo gangsterski, lopovski kapitalizam. Bila je to zaista velika količina laži- narod je prihvatio ponuđenu maglu kao istinu u koju ne treba sumnjati. Dakle, stvar je i u nama, u narodu, u našem podaničkom mentalitetu, u krajnje nekritičkom odnosu prema vladarima. Narod smo istorijski kodiran, predodređen da olako kupujemo maglu- vlastodršci su nas „mijesili” tako da smo objeručke prihvatali laži kao istinu.

Danas smo tu gdje smo-ošamućeni gospodarevim maglama, podijeljeni, nejedinstveni, međusobno suprotstavljeni. Prepušteni smo paćeničkom životu bez svrhe i neizvjesnoj budućnosti. Nada, ipak, postoji buduću da su gospodarevi resursi magle, kao i prirodni i državni resursi Crne Gore, rasprodati- i on i njegova despotija idu svom neumitnom kraju. Od nas zavisi hoćemo li progledati, izaći iz magle i socijalnim protestima, vlastitim snagama, ne čekajući pomoć od drugih, dokrajčiti režim koji je sam sebe potrošio.

---