Šta učinjeste babi, prokletnici? Bilo je pitanje dana kad će rijaliti programi doći nekome glave a prva je u slavu „Parova“, „Zadruge“ i ostalih „farmi“ mogla da strada jedna penzionerka navučena na program „srećne“ televizije. Kad je došla obeznanjena i sa predinfarktnim bolovima ljekaru, ovaj joj je, uz ostalu terapiju, zabranio i gledanje „Parova“…

…E, sad! Možda je savjesni doktor, čijoj se preporuci podsmijevaju, spasio nesrećnu ženu ukoliko ga posluša, mada čisto sumnjam – ne skida se sa toga tako lako, opasna je to zavisnost – ali šta ćemo sa svima nama ostalima, naročito sa onim koji još nemaju simptome pa ne traže pomoć, a bolest radi svoje. Gdje su urgentne ustanove i hećimi za toliki broj pacijenata, ko će sve to hospitalizovati i kakvu terapiju prepisati?

Rijaliti programi, rijaliti politika i rijaliti život su kolektivna dijagnoza ovog društva (i ne samo našeg), u pitanju je masovna epidemija za koju nije (namjerno) izmišljena vakcina niti nekome pada na pamet da je osmisli. Nasuprot, „rijalitnost“ je lukavo patentirana i podmetnuta bez kontraseruma sa tačno zadatim ciljem da što više poravna moždane ćelije ljudi, da nas zombira i anestezira sve do one akutne faze koja podrazumijeva potpunu ispražnjenost glave. U koju se onda, po želji upravljača, sipa poželjni sadržaj, ništa manje toksičan i poguban od ovog koji je prethodno napravio pustoš u glavama.

Ova vrsta političko- medijske „ebole“ služi tačno utvrđenoj svrsi: da od ljudi napravi idiote a od idiota poslušnike i bespogovorne glasače, obareno meso za krvožednike političko-mafijaškog koncerna, da umrtvi svaki impuls socijalne reakcije koji bi mogao dovesti do zapitanosti ili, ne daj bože, do pobune.

I ne mogu to uraditi „farme“, „zadruge“, „parovi“ sami. Polusvijet, zatvoren u medijske štale da se pod 24-satnim video nadzorom i u direktnom prenosu svađaju, kolju, urliču, kopuliraju i tuku samo su pokusni kunići i maligni virus debilizacije koji će, u krajnjoj instanci, nekoj babi dići pritisak i šećer ili nadomjestiti „bleju“ omladini bez para.

Zamjena teza je da je Miki iz Kupinova, šamarajući i mlateći štakama svoje rijaliti posestrime, inspiracija za ludake koji malo- malo pa negdje ubiju ženu i dijete.

Nije bejzbol palica u ruci Šešeljevog vozača ili batinaša koji pred izbore njom ubjeđuju glasače došla iz kuće „Velikog brata“ nego iz prostranih partijskih i državnih kabineta i raznih magistrata, gdje je sistematski i sistemski deljana za tu upotrebu.

Nisu dokone budale, koje putem SMS-a glasaju za ostanak/izbacivanje svojih rijaliti junaka, izmislili štelovanje biračkih spiskova, bugarske vozove, glasanje mrtvih i ostale maštovite načine izbornih krađa i prekrađa, nego je to izum onih koji plediraju da vode društvo i državu.

Glavni posao podmuklo i strateški obavljaju, naoko pristojni i mejnstrim mediji i programi, „ozbiljne“ emisije, izjave i intervjui takozvanih najviših zvaničnika, promocija nasilne i neodgovorne politike. Šta su, ako ne najcrnji rijaliti, dugometražni izvještaji sa Vučićevih konferencija za štampu i njegov nepodnošljivi logoreični desant u javni prostor, posle koga i kakofonija iz Mitrovićevih i Marićevih imaginarijuma zvuči kao recitovanje Prevera. Ako predsjednik države redovno nastupa kao predigra „Parova“, uz izvinjavanje što im je „ušao“ u termin, to nešto govori: prije svega, koji intelektualni i svaki drugi nivo glasača podrazumijeva i kakvim pravi i šta misli o narodu kojem predsjedava.

Saučesnik je i smrtonosna ćutnja onih koji su provalili mehanizam ali ne upozoravaju, ne rade na demontaži ili se nedovoljno trude, na kraju i pogibeljna lijenost pojedinca naučenog da će njegov posao uraditi neko drugi, pa će i na izborima smijeniti „ove“ ili „one“. Neće.

Rijaliti programi su, dakle, samo segment mnogo kompletnijeg projekta kontaminacije društva, vješto ubačen bacil njegovog kvarenja i truljenja, dok se ne napravi poželjni kompost u koji je moguće zasaditi korov svake vrste, otporan i na herbicide i na plijevljenje. Upravo smo svjedoci njegovog raskošnog bujanja na sve strane i na svim nivoima.

„Rijaliti“ i „realnost“ su se planski izmiješali u smrtonosni miks koji je postao autoimuna bolest društva i razjeda ga iznutra. Baka Milanka, ako posluša doktora, možda malo i reguliše pritisak i živce, nama ostalima dugme na daljinskom ne može pomoći. Rijaliti je iskoračio iz ekrana i čeka na svakom ćošku.

wwwiskra.co

---

”Saučesnik je i smrtonosna ćutnja onih koji su provalili mehanizam ali ne upozoravaju, ne rade na demontaži ili se nedovoljno trude, na kraju i pogibeljna lijenost pojedinca naučenog da će njegov posao uraditi neko drugi