- Autor: Miroslav Lazanski

Crna Gora je najavila da će bivše vojno odmaralište JNA Valdanos kraj Ulcinja dati Amerikancima i NATO-u za ratnu luku, odnosno vojnu bazu. Nekada su se tamo odmarali pripadnici JNA, njihove porodice, ali i drugi civili, jer odmaralište je bilo otvorenog tipa. Istina, mnogo skromnije nego Kupari, Baško Polje ili Duilovo, sve u Hrvatskoj. Smješten u uvali Valdanos, među 30.000 stabala maslina, sa malom dolinom u kojoj su montažni bungalovi, ali i zidani objekti, Valdanos je posle raspada SFRJ jedno vrijeme figurirao da bude nova ratna luka ratne mornarice SRJ. Ipak, vojni stručnjaci su procijenili da je to tada, zbog cijene, bio teško izvodljiv poduhvat.

Naime, ulaz u uvalu Valdanos vrlo je uzak, s jedne strane je rt na kojem je svetionik, na drugoj, sjevernoj strani su litice, zapravo klifovi. Kada je vjetar jači od četiri bofora, posebno kada su naleti juga, brodovi naprosto poigravaju u uskom zalivu, sa mogućnošću da se razbiju o kamenu obalu. Vojni vrh SRJ je tih devedesetih godina zaključio da je Valdanos ipak neprikladna ratna luka, iako sam ja na stranicama „Politike” navijao da se izgradi lukobran dužine 500 metara i da se tako spriječe udari vjetra i visoki talasi u samom zalivu.

Tadašnja procjena je bila da bi produbljivanje dna u zalivu i proširenje sidrišta – da bi naši ratni brodovi veličine raketnih fregata od 1.700 tona deplasmana mogli da manevrišu u zalivu čije obale može da prebaci i vazdušna puška – u startu koštalo najmanje 50 miliona dolara. Bez kopnene infrastrukture i logistike, što sve obavezno ide uz ratnu luku, a ukupne troškove povećava najmanje tri puta.

Ako bi NATO brodovi trebalo da se usidre u Valdanosu, onda bi proširenje i produbljivanje zaliva moralo da bude još radikalnije, što izaziva i pitanje zašto je to potrebno NATO-u, ako ima luke u Albaniji, od Drača, Valone do ostrva Sazan. NATO nije formirao nijednu stalnu vojnu bazu, ni pomorsku ni vazduhoplovnu, u Hrvatskoj, gdje je to mogao sa relativno malim troškovima, što su na desetogodišnjicu ulaska Hrvatske u vojni savez s kritičkim osvrtima nedavno propratili hrvatski mediji, uz pitanje: „Šta smo dobili ulaskom u NATO?”

Zato mi je malo čudno da predsjednik Crne Gore gospodin Milo Đukanović javno nudi Valdanos za bazu NATO-a. Čemu ta dodatna udvaranja Vašingtonu, kada su vrlo male šanse da Amerikanci prihvate ulaganje u Valdanos kao ratnu luku NATO-a? I šta bi, uostalom, NATO dobio s Valdanosom? Koga da kontroliše, kada sa druge strane Jadrana postoje italijanske ratne luke? Mislim da u Podgorici nisu ni svjesni da će o crnogorskim pomorskim ambicijama na Jadranu odlučivati Rim, a Italija neće dozvoliti nikakvu novu ratnu luku Valdanos. Kao što je blokirala Hrvatskoj bilo kakve ambicije da ima podmornice. Pošto je u NATO-u princip odlučivanja konsenzus. Posle raspada SFRJ u Rimu su otvoreno rekli da je „Jadran mare nostrum”. Što znači da je moguće da će se američki vojnici kupati u Valdanosu kao turisti, bungalovi su sasvim dobri, i udisati vazduh maslinjaka, ali od ratne luke NATO-a, braćo Crnogorci nema – ništa. Nemaju ni Ameri pare za bacanje.

Zapravo, godinama sam vjerovao da su tri stvari kod Crnogoraca praktično nepromjenjive: crnogorsko čojstvo, junaštvo i gostoljubivost, ljubav koju gaje prema Rusiji, i to da su sa Japanom još u ratnom stanju. Kada sam za ovo treće 1994. u Tokiju upitao načelnika Generalštaba japanskih odbrambenih snaga generala Tecuu Nišimotoa, on me je nijemo pogledao i počeo da se smije.

Dakle, u to treće sada nešto manje vjerujem. Doduše, i crnogorski istoričari sada se dosta trude da negiraju bilo kakvu pomisao da je Crna Gora, kao saveznik Rusije, 1904. godine objavila rat Japanu. Kažu, bilo je dobrovoljaca iz Crne Gore koji su se u tom rusko-japanskom ratu borili na strani Rusije, pominju se i pojedinci, kao dr Ante Gvozdenović, koji je bio u štabu ruskog generala Kuropatkina, pa Jovan Lipovac, koji je komandovao crnogorskim odredom u tom ratu, pa Aleksandar Saičić…

Ruski car je u to vrijeme tvrdio da je „Crna Gora istinski i jedini prijatelj Rusije”. Ljubav je bila obostrana, Rusija je finansijski pomagala Crnu Goru, obnavljala škole i crkve u Crnoj Gori, slala čak i odjeću za dvor na Cetinju, slala žito za narod u Crnoj Gori, crnogorski kralj je bio i pukovnik ruske armije.

Godine su prolazile, mnogo je Crnogoraca zaglavilo na Golom otoku zbog Staljina, procentualno možda čak i najviše, mnogo je Crnogoraca bilo na dužnostima političkih komesara u JNA. Zarađivalo se na remontu sovjetskih ratnih brodova u Arsenalu u Tivtu, dolazile su sovjetske podmornice, razarači, sve po propisima što se tiče pogona i naoružanja. Jugoslavija je vodila računa da posle svakog sovjetskog ratnog broda u naše luke uplovi američki ratni brod, i obrnuto.

A onda je Crna Gora ulaskom u NATO lupila pravi šamar zahvalnosti Rusiji. Pa je zatim Podgorica uvela i sankcije Rusiji. Zar treba biti veći katolik od pape?

wwwiskra.co

---