- Piše: Ratimir Vujačić
Da u zbrkanoj DPS ideologiji ima neke povezanosti, dokazuju najnoviji agitprop napori, da se preko sjajnog slogana - „nika` više 18-ta“ - zađe dublje u prošlost i vaspostavi stanje iz 18. i 19. vijeka. To je naš cilj i odredište. Crna Gora je nekoliko dana hoda, ali druguje sa vjekovima, volja ti 18. volja ti 19. nikad više 20.
Tako to biva kad imaš svoju državu, još obnovljenu, pa od zora ne znaš kud ćeš prije. A pamet ti ne smeta.
Prošlost je ka` što znamo nešto najljepše, u vizijama DPS-a i njegovog kormilara, nema većeg rahatluka. Kako im se to čini idiličnim i milim, period opšte i ljute oskudice, zaostalosti i siromaštva, plemenskih sukoba i omraze, koji prethodi ključnoj godini naše vaskolike istorije. Osamnaestoj godini, razumije se: godina kojom je završen Prvi svjetski rat u kojem smo inače kapitulirali, bili okupirani, a tom je prilikom Car junaka izbjegao iz zemlje. Ne, sve je to nevažno i mačji kašalj, sve bi bilo ka` najbolje, da nije uslijedila 18. i Podgorička skupština, kad smo izgubili (svoje) ime. Ime je povraćeno tek u drugoj fazi AB revolucije na tekovinama
Milove borbe protiv
Momira, i veličanstvenim Referendumom. Inače se tome kraja ne bi znalo. Pa bi naša država i dalje bila bezimena, i zvala se - Srbija i Crna Gora.
PLEME KAO EVROPEIZACIJA
Akademici primaju redovni dodatak 1.000 eura, a ne idu na posa`, dok radnici u obnovljenoj državi rade 7 (sedam) dana nedjeljno, i praznicima, za tri puta manju platu. E, pa ti bi akademici mogli da objasne kako to idemo istovremeno u Evropu i srednji vijek, u idiličnu bratstveničku prošlost, kad su se Bajice i Bjelice tukle među sobom, pa ih Sveti Petar povazdan mirio. Pa kad su Katunjani udarili na Kuče, `đe se nije zaziralo ni od sječe civila. (Civil = građanin). Kako akademici, u čiju građanski orjentaciju ne treba sumnjati, gledaju na ovo stradanje građana u u međuplemenskim trvenjima. Ili se ti akademici trude da povrnemo stanje kada građana nije ni bilo. Na putu k Evropi. Neka su im `alal priganice i tulumbe što jedu na račun ovoga naroda. Samo da im SDT
Milivoje ne reče - zaprlo im dabogda. Njemu priliči taj govor, dugovječan je, pamti od prije 1054. godine. Od tada je Evropljanin. Koji radi na sebE, svaki dan u svakom pogledu.
PLEME KAO IDEAL
Državolika vladajuća klasa osim što evropeizira kovertama, ucjenama i korupcijom, od ideologije širi i nudi plemenske sporove i zađevice. Zagrobnu palanačku filosofiju, izumrlog plemena, primitivni jezik i ateizam. Slobodu shvataju kao neodgovornost, da mogu da rade šta hoće.
Još je nejaka
Titina revolucija podlegla palanačkom duhu i avetima plemenske zajednice, pa nije čudo što je završila građanskim ratom u kojem nije bilo građana. Proces raspada nije zaustavljen na republičkim granicama koje su postale državne, jer je palanačka ideja koja je rasturila Jugoslaviju i dalje na snazi. Zagrobni duh palanke „obnovio“ je nove države, kao jednoimena plemena. I nastavio je da ruje i razjeda novonastale državolike tvorevine. Tako imamo na sve strane etnofiletizam i etnička „čišćenja“ u ime i uz pomoć države. Ono što država treba da spriječi ona to pokreće i podržava. Pa se još ponose: mi pa mi. Crna Gora sa vladajućim DPS-om do podne maše sa Evropom, pluralizmom i građanskom kulturom, od podne srednjovjekovnim rahatlukom kad smo bili siromašni, čisti, nevini, neiskvareni i nepismeni. Predsjednik svih građana odvažno poručuje: ako se neko, ili pak činjenice, ne slažu sa mnom, tim gore po toga i činjenice. Nikad se nije osjećao toliko jak, šalje poruke carigradskom patrijarhu kako treba da odluči. Da grupi ateista dodijeli autokefalnost. U protivnom bi bio iznenađen. Kao da nije dovoljno očigledno da su oni odavno odriješeni i na sve spremni, i da će stotinu promijeniti vjera samo da sebi ugode. I svome gospodaru.