-Piše: Milisav S. Popović

Davali su im Propranolol... tačnije, verziju propranolola, koji su u to vrijeme zvali Inderal E. Po povratku astronauta sa misije, pod naznakom „hitno”, pojedinačne ekstremne doze intubirane su sa drugim beta blokatorima - čineći da bubrezi poboljšaju rad i funkciju (jer je tijelo bilo izloženo negravitacionim uslovima i zračenju iz svemira). Naravno, bila je to priča za personal i javnost... pravi razlog je skrivan. Naime, Inderal E, u odgovarajućim dozama, permanentno je brisao pamćenje - one memorijske klastere koji su specifično targetirani. Naši naučnici su još ranih 60-ih godina otkrili da jedan dio mozga, tzv. bademasto tijelo (corpus amygdaloideum) dozvoljava hemijsku neinvazivnu intervenciju... čime su mogli da regulišu koja sjećanja i emocije da ostave, a koje da sklone. Bio sam jedan od njih... takozvanih brisača. Nikad nisam postavljao pitanja zašto to radimo, bilo mi je dovoljno da time ne remetimo zdravlje kosmonauta (u širem smislu makar)... Birokratija je u službi nacionalnog interesa, i tu je za mene polje znatiželje laserski presječeno i odstranjeno. Iskreno govoreći, nikada me nije posebno i interesovalo... sve dok nisam upoznao Džina Kernana (jedanaestog čovjeka koji je šetao po Mjesecu).



* * *

Znate, i danas, u poslednjim satima života, prosto mi ostaje nepoznanica... iznenađenje koliko su ljudi neobaviješteni o misijama na Mjesecu. Ogromna većina misli da je Nil Armstrong bio prvi i jedini čovjek koji je kročio na površinu. Ukupno dvanaest hrabrih i odvažnih muškaraca prošetalo je lunarnom rezolutom... i sa Mjeseca osmotrilo Zemlju.

Kažu da ta „prosta” izmjena perspektive oduzima dah... da ne postoji ništa nalik prizoru Plave planete... i da šok od prikaza dovodi do paralize mišljenja. Munlionizam - simbolično etiketiran kao sindrom. O tome se dosta pisalo, i spravljene su mnoge psihološke opravdavajuće teorije koje su pomenuto stanje podvodile pod „normalnim”. Ali, koliko zbilja nešto treba da bude grandiozno i neočekivano da bi u čovjekovom umu dovelo do obustavljanja procesa razmišljanja? Posebno kod onih istreniranih i raciom najopremljenijih pojedinaca? Ni tada, kada su ga definisali kao „munlionizam” nije mi zvučalo uvjerljivo... danas... danas je već komično. No, da se vratim suštini...

Sa Armstrongom je započeo protokol ubrizgavanja propranolola. I sa njim je otpočelo skrivanje istine. Jer, vidio je nešto, što nije smjelo da procuri. Kao i kod ostalih jedanest astronauta. Svi do jednoga „oboljeli” od munlionizma. I svima sjećanje prekrojeno... bez izuzetka.

Moj susret sa Džinom Kernanom se desio iznenađujuće brzo, i trajao je svega nekoliko minuta.

Po izlasku iz sonde, bio sam među onima koji su ga „prihvatili” i smjestili u blindirano vozilo. Pravac u centar na tuširanje vena Inderalom. Jasna procedura, po preciznom protokolu.

Negdje na pola puta... ne znam ni sam kako... dok su drugi skrenuli pogled i pažnju na neke važne stvari... tutnuo mi je fotografiju u ruke, stegnuo mi prste i s pogledom izbezumljenog ludaka iz kacige... prošaputao:

„Čuvaj... i objavi. Ne sad... nekad. Ja ću zaboraviti”.

Kasno te večeri, izvukao sam sliku... i doživio sledovanje munlionizma.

Kad sam se osvijestio, suze su mu tekle. Jecao sam i tresao se do zore narednog dana.

Naravno... Kernanu je pamćenje bilo izbrisano tog jutra.



* * *

Živio sam dugo... možda i otud ovoliko hrabrosti... Nemam više problema sa tim šta će da se dogodi. Ljudska rasa je spremna da se svim nosi... Nadam se samo da neće dovesti do ratova... Zapravo, možda ih ovo i spriječi?

Vrijeme mi izmiče, i vrijeme je da za vas vrijeme otpočne.

Na fotografiji, urađenoj prema panoramskom principu... dimenzije prikaza su precizno ocrtale Zemlju i prostor oko nje... Ali ono što smo mislili da je izmaglica, skup gustih gasova ispod južne polulopte... nije nikakav ostatak nebule... kao što u astrofizici piše. U pitanju je dlan. Ogroman dlan. Nad kojim se Zemlja okreće.

(Autor je književnik)









.

---