-Piše: Borivoje Ćetković

Prema mišljenju sociologa, globalizacija, onako kako je shvataju svjetski centri moći, ne doprinosi „globalnom dobru”, niti „interesima cjelokupnog čovječanstva”, jer elite koje vladaju svijetom stvaraju globalnu bijedu, izazivaju ratove, porobljavaju narode, uništavaju prirodna bogatstva planete, zagađujući zemlju, vodu i vazduh. Nije mali broj naučnika koji pod globalizacijopm podrazumijevaju amerikanizaciju, dakle proces koji nastaje nakon završetka Drugog svjetskog rata. Najavljeno usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji treba da omogući otimačinu hramova Srpske pravoslavne crkve, valja situirati u jedan širi, globalni kontekst borbe protiv pravoslavlja i pravoslavnih naroda.

Još devedesetih godina prošlog vijeka poznati američki geopolitičar Z. Bžežinski (1928- 2017) u pravoslavlju, pravoslavnim crkvama, posebno u Ruskoj pravoslavnoj crkvi vidio je veliku opasnost za globalizaciju, za Novi svjetski (bes)poredak. Nakon uništenja komunizma, prema njegovom riječima, ostalo je pravoslavlje kao jedini protivnik i glavna prepreka u uspostavljanju totalitarizma zapadnih centara moći. Istaknuti pravoslavni teolozi smatraju da je globalizacija ili mondijalizam bogoboračka antihrišćanska ideologija koja mijenja svijest ljudi i guši njihove volje i vjere.

Danas, na sreću miroljibivog i slobodarskog svijeta, nije moguće vladati planetom sa svjetskom vladom, niti je moguće ostvariti projekat jedne religije za cjelokupno čovječanstvo. Unipolarni svijet, sa Amerikom kao hegemonom, na zalasku je svoje moći- nastale su nove svjetske sile: Kina, Rusija, Indija.

Gospodar je ovih dana teško optužio Mitropoliju crnogorsko- primorsku, rekao je da stoji iza projekta „velike Srbije”. Međutim, crnogorski suveren nije 1998.godine govorio kao danas. Tada ga je, u maju, mitropolit crnogorsko – primorski Amfilohoje zajedno sa Marovićem, poveo kod patrijarha Pavla. Da li se tada i ispovijedio nije poznato (a imao je šta i da ispovijedi), ali se zna za njegovu izjavu da će „crnogorska država podržati Srpsku pravaoslavnu crkvu u odnosu na nepostojeću i samozvanu crnogorsku crkvu, i da će ime, dostojanstvo i imovina Mitropolije crnogorsko- primorske biti zaštićeni”.

Ukoliko je dobio nalog iz Vašingtona i od NATO- a da se treba obračunati sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, onda postoji opasnost da idemo u susret događajima sa nesagledivim posledicama, budući da i naš gospodar ima spoljnu politiku kao i njegov prijatelj Haradinaj- bespogovorno izvršava što mu gazde narede. No, ne treba isključiti mogućnost da diktator kao vješt vladar i namjerno zaoštrava odnose sa mitropolijom- skreće pažnju sa egzistencijanih problema, pokreće pitanje crkve, te tako produbljuje nacionalne i vjerske podjele.

Hoće li crnogorski gospodar rizikovati svoje dobre odnose sa srpskim predsjednikom (između njih, reklo bi se, ima neka tajna veza) i dozvoliti da se otimaju srpski srednjovjekovni manastiri i svetinje građeni za vrijeme vladavine slavne dinastije Petrovića, uključujući i brojne crkve koje su sagradila crnogorska plemena u doba duge vladavine knjaza i kralja Nikole- plemena koja su se osjećala Srbima?

Ako je suditi po nedavno održanom panelu u Bratislavi, posvećenom Zapadnom Balkanu, i ulozi moderatora koju je sebi dao naš suveren (sjedio je između Tačija i Vučića, kolutajući očima i samo povremeno mlatarajući rukama), nadajmo se da će razum prevagnuti i da će se gospodar dozvati pameti. Ovo eventualno posredovanje između Tačija i Vučića zaista je i zgodna prilika za gospodara da produži svoje trajanje, mada je trajao mimo dugih vladara ne samo na jugoslovenskim prostorima, već i u svjetskim razmjerama.

Na ključno pitanje ko je sve pomogao gospodaru Milu I da se konačno ustoliči na crnogorski presto januara 1998. godine ne može se odgovoriti u šezdesetak redova- potrebna je detaljna i temeljna analiza životnog puta i političkog „razvoja ”(prevrtanja) našeg dugogodišnjeg suverena.

---