-Autor: Aleksandar Trifunović
Kad god neko izjavi da je jedina šansa za ovu zemlju pritisak sa strane, ili još preciznije pritisak od EU, ovdašnji vlastodršci otvore najskuplji šampanjac... Zaprđivanje na kvadrat. Oko 120. 000 Čeha je protestovalo na ulicama Praga, bilo bi ih i više, ali ne mogu stati na trg, sele se do kraja juna na prostor koji može da ih primi par puta više i nastavljaju proteste.
Kažu da se ovdje ljudi ne pokreću zato što su dugo bili pod socijalizmom i onda vidiš Čehe i Slovake koji su se rastali u miru, od svojih država napravili ekonomska čuda, a bili su pod mnogo gorim pritiskom režima od nas, mnogostruko većim, čak i pod vojnom okupacijom u jednom trenutku pa se opet i bune i rade i ne napuštaju svoju zemlju koju vole. Ili Rumuni, desetine hiljada pojedinaca je bilo na ulicama najvećih gradove boreći se protiv korupcije. Pojedinaca! I jedne i druge smo prije nekoliko godina ismijavali.
Danas izlaze na ulice ne zbog pritiska EU, već zato što vole svoju zemlju i hoće da bude bolja, a bez da je to rezulat savršenih projektnih aplikacija za EU, strukturalnog dijaloga o pravosuđu, ili još jedne jalove strategije za borbu protiv korupcije.
Stotine miliona evropskog i američkog novca je ušlo u BiH za reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije. Rezultat preživljavamo, nikad veće kontrole nad pravosuđem od strane politike, a korupcija nikad nije bila veća.
Istina je da su ovdašnji pojedinci, osim par izuzetaka, ogromnom većinom odlučili da se ne bore, izgovori su virtuelnim kreketanjem dignuti na nivo umjetnosti, ili pak nekog lajt aktivizma koji ne boli nikog i ne zamjera se nikom.
Stoga govoriti o tome da neko treba sa strane da pritisne naše političare znači činiti uslugu i političarima, koji znaju da od toga nema ništa, ali imaju razlog da i dalje ne rade ništa, i ovakvoj većini koja pobjednički može dodati još jedan izgovor svom nečinjenju, pa eto vidiš, ništa mi ovdje ne možemo sami bez pritiska, kad već tako kažu znalci.
Jedno veliko dvostruko Ništa!
Istina je da možemo, da možete, je.iga, ako hoćete da se borite za bolje, da se borite da vas ne prave budalama, da ne ismijavate one koji se već bune.
Istina je da to rade ljudi kad vole svoju zemlju, kad hoće bolju i izvjesniju budućnost za svoju djecu. Istina je da je pobuna protiv lošeg normalna i poželjna. Istina je da ovdje nikad nije bilo gore, i da može da bude još gore. Istina je da koliko god da je loše, da ljudi boreći mogu da naprave bolje mjesto za život, mnogo gorima od nas je to pošlo za rukom.
Istina je, na kraju, da ljudi negdje hoće da se oslobode i bore, a negdje, mogu - ali neće. I tačka.
wwwbuka.com
)){kind=small}
