- Piše: Jovo Pejović

„Dok je god opozicija ovako razjedinjena vlast može mirno da spava.“ Ovim riječima mi se obrati vjerni glasač opozicije, razočaran fijaskom nedavnih protesta u Podgorici. I ja sam razočaran nejedinstvom opozicije, saglasih se s njim, ali ova vlast će se brzo raspasti kao trula i trošna građevina koja ne može da izdrži težinu vlastite truleži. Znaci takve truleži su vidljivi na svakom koraku. Kakvu budućnost mogu imati država i društvo gdje ne postoji nijedna nezavisna institucija, već je sve podređeno samovolji jednog čovjeka i njegovih podrepaša? Kakvu budućnost može imati država i društvo gdje je jedini kriterijum potreban za napredovanje članska karta partija na vlasti i bezuslovno ulizništvo vođi? Nikakvu, naravno... Zato više nema dileme da li će se režim urušiti, nego kada će se urušiti. A koja je to zadnja granica trpeljivosti naroda da se suprotstavi diktatorskim režimima kao što je naš:

-Kada policija, vojska i službe državne bezbjednosti nijesu čuvari slobode, već okupatori sopstvenog naroda?

-Kada posla ima samo za one koji bez pogovora služe režimu?

-Kada se bijes gladnih i razočaranih ne može kupiti novcem?

-Kada zaposleni počnu odbijati da budu robovi i kada shvate da ne dobijaju ono što im pripada?

-Kada moralni zakoni ne postoje, a pisani zakoni se primjenjuju samo na sirotinju?

-Kada vlast ponižava i hapsi protivnike režima i protjeruje mlade?

-Kada intelektualci prestanu biti kukavice i kada konačno počnu da govore?

-Kada vlast ne služi narodu, već narod vlasti?

-Kada je zabranjena slobodna riječ i slobodna misao?

-Kada većini građana mozak prestane da „dobacuje“ do najnovije TV lažavine?

Da li vam se možda ne čini da je Crna Gora ušla u ovu fazu? Meni se čini da jeste, kao što mi se čini da narod neobjašnjivo dugo ćuti. Zašto je stanje u Crnoj Gori takvo kakvo jeste? Zato što Crnom Gorom vladaju gramzivi skorojevići. Zato što bauk straha vlada Crnom Gorom, straha režimlija od gubitka vlasti koji prelazi u paranoju i straha naroda da takva vlast ne proizvede krvoproliće. Da li ova vlast zna da vječne vlasti nema i da je pad sa veće visine i teži i bolniji? Svojevremeno je veliki srpski pisac Branislav Nušić zbog duhovitih prikaza skorojevića, snobova, laskavaca, bahatih birokrata, gramzivih nasilnika i drugih likova i pojava svoga vremena stekao veliku popularnost u narodu i ostavio djela za sva vremena. Šta bi tek danas Nušić pisao o našim aktuelnim skorojevićima koji su prevazišli sve prethodne? A šta je obilježilo trideset godina vladavine ovog režima, sem blebetanje, mlaćenje prazne slame, podmetanje, laganje, lupežanje, nepravičnost, beskarakternost i zlonamjernost, amoralnost, besramnost, bezobzirnost, bestidnost, malicioznost, mržnja prema svima koji ih ne podržavaju, podaništvo velikim silama, stvaranje podjela među građanima i još štošta. Kako reče opozicionar s početka ove priče „Te birokratske gnjide, decenijama ništa nijesu naučile, sem da otimaju, kradu, šteluju i podmeću laži.“

---