-Piše: Budimir Vuković

Nekršteni ateista, kome su sveti samo dolari, obrušio se ovoga puta na crkvu – najstariju instituciju u Crnoj Gori. Pion velikih sila koje ga ne cijene ali igra kako „tata” kaže, ovoga puta povukao je an pasan. Hoće li ovog puta nalog moćnika proći kod naroda koji je ekonomski pritisnut ili će svijest i savjest proraditi protiv onih koji prodaju vjeru za večeru?

Nekrunisani kralj koji je dobrotvor za sve poslušne i koji ne misle svojom glavom ponovo je pobrao aplauze u „oazi bijede”. Ovo je i poslednji nalog moćnika u eksperimentu zvanom „Montenegro“.

Kakve sve posledice je ostavio „kralj“ po duševno zdravlje stanovništva koje živi u vječitom strahu, po ekonomiju i po zdravlje i budućnost omladine? Tranzit droge održava stabilnim penzije narodu koji je na ivici siromaštva i koji se ne pita za porijeklo prljavog novca koji ga drži u poslušnosti i poniznosti.

„Zla pod nebom što su svakolika“ kralju su prćija, ali samo na ovome svijetu. On očigledno ne razmišlja gdje će duša da mu putuje posle pirovanja i bogohuljenja. „Zlatno tele“ očigledno je zarobilo dušu pragmatičara koji nije svjestan posledica.

Da on nema nikakvog stava, ni moralnih obzira govori njegovo putešestvije od ratnika osvajača, velikog Srbina do beskompromisnog crnogorskog nacionaliste. Nacionalista obično iza sebe ima i crkvu dok kralj ima „raspopa“. Ekonomsku moć koju posjeduje stavio je u službu zemaljskih dobara koje su prolazna, ali on misli da će vječito pirovati.

„Nekrunisani kralj“ i marioneta kao lutka na koncu igra već čitavu vječnost prezirući narod i njegovo dostojanstvo. Da li će se konačno čaša preliti ili će trajno ovaj prostor biti obilježen kao „oaza bijede“?!

Da li smo narod bez svijesti i savjesti ili samo poniženi i ekonomski jadni do te mjere da gutamo sve što nam se servira?

Viktor Frankl je rekao da je bolje čovjeka precijeniti nego ga smatrati onakvim kakav je. Osudivši narod na golo preživljavanje, kralj je čak potcijenio čovjeka koji je biće mogućnosti. On je ubio svaku mogućnost duhovne hrane koja čovjeka odvaja od ostalih životinja. Čovjek bez duha i vjere u besmrtnost duše običan je preživar. Omogućio je grabljivcima i beskrupuloznim predatorima da se nametnu narodu koji je nezaštićen u svom bijednom položaju i neznanju. Kako je neznanje najveći grijeh, a siromaštvo poluga za manipulacije, to naš kralj prezire svoje birače kao što evropski moćnici preziru njega. On kao da ne vidi svoj položaj u okruženju već bespoštedno udara po duhu običnog i neprosvijećenog čovjeka. Nije potrebna nikakva kletva da stvari dođu istini i poznaniju prava. „Neko to od gore vidi sve“.

---