- Piše: Čedomir Antić

Što bi rekao jedan pokvareni političar: „Bhavo, khveteni!” Dvije su mlade, bratske države pošle u odlučan i moderan rat. Taj je rat bio neminovan i morao je biti pokrenut. Sasvim je u duhu 21. vijeka da prosperitetne nacije stvaraju svoje crkve. Ove političke projekte utemeljili su hrvatski nacisti i jugoslovenski komunisti. Kada su te odvratne ideologije poražene, posao je ipak nastavljen. Trebaće samo tuđe krvi i mesa da opstanu i dalje produže svoje tužno, podaničko postojanje. Narod je postao sluga loših gospodara - razbojnika, mafijaša, ubica i mrzitelja. Čitav taj posao ne može bez žrtve. Ta žrtva je bio i jeste srpski narod.

Čitam kako je predsjedniku „Republjik Kosova” pisala nekakva studentska organizacija i da traže da na građevini Sabornog hrama Hrista Spasa u Prištini bude izgrađen nekakav muzej navodnog genocida. Taj „genocid” svakako je prva takva pojava u kojoj nestane narod koji ga je navodno počinio, a rodbina i prijatelji fašističkih slugu i najamnika zločinca Enver Hodže sa 60 odsto dođu do 95 odsto stanovništva. „Republjik” je građanska država za sve osim za Srbe. Crkvu u Prištini gradili su građani u doba Miloševića, pa albanski šovinisti ne mogu da lažu o njoj. Zato žele da po svaku cijenu obnove sabornu crkvu, nekadašnje sjedište pravoslavne mitropolije iz 13. vijeka, koja se nalazi u Novom Brdu, gradu koji je procvat doživio kao dio srpskog carstva i kasnije despotovine. Doveli su njemačkog ambasadora u Prištini i ta je osoba tamo govorila podržavši obnovu „katoličke katedrale”. Šta ono reče kancelarka Merkel: antisemitizam buja u Njemačkoj? Ombudsman zadužen za suzbijanje antisemitizma poziva da na jevrejski praznik pripadnici ostatka-ostataka njemačkih Jevreja nikako ne nose tradicionalne male kape. Kada su ga svi osudili, pozvao je građane da masovno ponesu kapice i tako sve one, sumanute siledžije, kojima Holokust nije bio dovoljan, zbune i obeshrabre. Takva Njemačka - koja je nastala na tridesetogodišnjem ratu, do danas najsurovijem vjerskom ratu u istoriji - gradi katoličku crkvu na srušenoj pravoslavnoj?! Bhavo! Bhavo... !

Kao i obično, akcije su sinhronizovane. Dok u Hrvatskoj, država članica EU sprema rušenje i zaravnavanje pravoslavnih grobalja pored ispražnjenih srpskih sela, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ima mnogo bolje i savremenije zamisli. Tom, kakva slučajnost, takođe „predsjedniku svih građana”, kako sam sebe netačno naziva, ne smeta da na skupu DPS-a (dakle „socijalista”), najavi kako će stvoriti nacionalnu crkvu. I to mu nije dosta, nego namjerava da preuzme identitet, prava i imovinu postojeće pravoslavne crkve, kojoj je odano 70 odsto građana Crne Gore. Tvrdi kako u nezavisnoj državi i crkva treba da bude nezavisna. Mitropolija crnogorsko-primorska okuplja više eparhija i ima određen status u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu, a njena je stvar da li će i sa kojom će crkvom biti u kanonskom jedinstvu. Nikada nije bilo da vjernicima bude oteta crkva. Narodi su se odvajali od naroda, države od država, ali na vjernicima je da odrede u kojoj će crkvi biti. Tako je bilo od davnina, danas je posebno neumjesno da posle sedamdeset godina pritisaka na pravoslavlje u Crnoj Gori i tri decenije postojanja bezbožničke i raskolničke grupe pod nazivom „CPC”, državna vlast otima svetinje i predaje ih njima koji nemaju manastira, niti pravih crkava. Ali, to je Đukanovićeva priroda. Njegovo je da čini zlo, naše je da se odbranimo, da ga privedemo pravdi i pošaljemo u istoriju kao primjer djeci i potomcima. Dok je svijeta i vijeka.

Nedavno su moja braća u Crnoj Gori tražila da bude ukinuta zabrana za ulazak u Crnu Goru najvećem savremenom pjesniku ove zemlje Matiji Bećkoviću i trojici univerzitetskih profesora, među kojima je i moja malenkost. Hvala im, što se mene tiče nema potrebe. Zar zaista mislite da meni grupa političkih ništaka i neoustaških blavura može da zabrani ulazak u zemlju u kojoj je moj narod obespravljen? Doći ću kada budem bio potreban i kada budem u mogućnosti da pomognem. Doći ću sa Slobodom.

Protivim se sili i nasilju. Dok ratuje sa mnom, Đukanović udara na čovjeka čije su ruke spuštene, koji mu je u gađenju okrenut leđima i čija je glava pognuta pred Bogom. Zabranjujući mi ulazak u Crnu Goru i sprečavajući ljude kakav sam ja da se bore za pravdu i prava mirnim, demokratskim sredstvima, on kratkoročno šteti srpskom narodu, ali dugoročno čini zlo samome sebi. Jedan filozof prava je napisao da „vrhovni sud nema silu, ali daje pravo na svaku silu”. Kada nas bude potpuno ućutkao, kada nas njegovi kriminalcci protjeraju ili ubiju, naš narod neće nestati, a želja za slobodom postaće veća nego ikada. Tada će doći pokoljenje onih i onakvih kakvim je Đukanović sve nas slikao. Tada će biti kasno za sve, pa i za bjekstvo.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---