-Piše: Boris Jovanović

Da je kojim slučajem naš ljepotan ružan koliko je zločest, bio bi prava-pravcata karakondžula, babaroga ili aleb. Ali, imao je sreću. Sačuvao je svoju neodoljivu ljepotu iako je izgubio svoju odoljivu dušu. Između ljepote i duše, čik pogodi, šta je izabrao...Ko još mari za dušu u psećim vremenima...

Ljepota u psećim vremenima, takozvana pasja ljepota, jedina je trajna tekovina. Svakako trajnija od dobrote i duševnosti za koju niko i ne mari. Stoga se naš ljepotan, a i svi nižerangirani ljepotani, odlučio za ljepotu, a ne za dobrotu. Mister je mister, sve ostalo su prolazne trice i kučine ili, u najboljem slučaju, prve pratilje koje se brzo olinjaju...

Da je, opet kojim slučajem, naš prvi ljepotan lijep koliko bi želio da bude, bio bi najljepši ljepotan od svih nadljepotana na ovom ružnom pasjem svijetu. Ovako je samo najljepši među našim ljepotanima što ga čini najljepšim brdsko-planinskim ljepotanom u istoriji naših brdsko-planinskih ljepotana...

Da je opet, naš prvi ljepotan zloban koliko bi želio da bude i da, opet kojim slučajem, zloba utiče na izgled, naš ljepotan bi bio najveća nakaza među svim nakazama na ovom nakaznom svijetu. Ovako je samo prosječni zlobni ljepotan kakvih ima u izobilju na ovom zlobnom nakaznom svijetu...

Naš prvi ljepotan je opsjednut vječnošću sopstvene ljepote iako je dovoljno pametan i dovoljno zloban da zna da je ljepota prolazna, a zloba vječna. Stoga je naš prvi ljepotan izabrao da sopstvenom zlobom održava sopstvenu ljepotu. Ta zlobna ljepota je zapravo tajna njegove ljepote koja još uvijek ne prolazi. Budi mlad, lijep i zloban je mantra koju svakodnevno samom sebi ponavlja naš prvi ljepotan...

Dugovječnost vladavine prvog ljepotana je zapravo fenomen iznikao iz njegove zlobne ljepote koja još uvijek traje. Ljepota koja je iznikla na dobroti je prolazna kao i sve ljepote i dobrote. Ljepota isklijala na zlobi je trajnija od dobre ljepote. Naš prvi ljepotan je vjerovatno shvatio da nikada i ni po koju cijenu ne smije biti dobar, ako želi da ostane vječno lijep. Zato je najveći neprijatelj iliti karadušmanin njegovoj ljepoti zapravo njegova dobrota koja još uvijek tinja u okeanskim dubinama njegovog neugasivog duha...

Budi zloban i kad bi želio da budeš dobar, ponavlja naš prvi ljepotan stojeći pred naciklim i lažljivim državno-suverenističkim ogledalcetom u svom karakabinetu, jer onaj ko je podlegao poroku dobrote, ostao je bez svoje vječne ljepote, a onaj ko je ostao bez vječne ljepote, ostao je i bez vječne vladavine koja je svrha postojanja prvog ljepotana...

Stoga i ne čudi što naš prvi ljepotan više ne može, sve i kad bi htio, da bude dobri ljepotan. Dobrota je nešto što je trajno samoukinito i samoiskorijenjeno u našem prvom ljepotanu. Osjeti li poriv za dobrotom, naš zlobni prvi ljepotan ubrzo će osjetiti i poriv da siđe s vlasti. To bi svakako bio kraj vječne zlobne ljepote našeg prvog ljepotana...A šta je zlobni ljepotan bez zlosti i ljepote ako nije najtužnije i najbesmislenije nebiće među svim nebićima u ovom raščovječenom pasjaluku što kidiše na čovječanstvo...

Samo zbog toga, naš prvi ljepotan ne smije ustuknuti pred silama dobrote. Sile dobrote koje uništavaju zlobu uništavaju i zlobnu ljepotu, a kraj zlobne ljepote je i kraj našeg zlobnog prvog ljepotana...a šta je kraj zlobnog prvog ljepotana ako nije i kraj njegovog zlobnog lijepog carstva...Zbog toga zlobna ljepota mora biti trajnija i silnija od svake dobrote, pa i one koja ponekad prokljuca duboko u ponorima duha našeg prvog ljepotana...

Sve mogu i ništa mi nije zabranjeno, osim grozne potrebe da makar u potaji i samoći budem dobar, tako nekako mantra i tandrče naš prvi ljepotan u trenucima neprikosnovene samoće suočen sa užasavajućom potrebom da makar ilegalno i makar jednom u svom životu bude dobar. Svjestan je naš prvi ljepotan da je svako ko je jednom bio dobar osuđen da ne bude vječan, a samim tim ni vječno lijep. Jer šta je život, ako nije prolazan i šta je kratkovijeki dobri stvor ako nije čovjek...

Jedino što ne smijem je to da budem prolazan i dobar, sve ostalo je poželjno, zamuckuje prvi ljepotan nadnijet nad crnu rupu sa državnim grbom u kojoj prepoznaje svoju zlobnu ljepotu. Samo zbog toga je odlučio da bude vječan i zloban, naravno u svojoj prvoj ljepoti...

Zlobno i lijepo carstvo prvog ljepotana će nestati onda kada prvi ljepotan postane dobar i prolazan. A čini se da je sve prolaznije od zlobne prve ljepote koja i nije baš toliko vječna...

(Autor je književnik)

---