- PIŠE: Magda Peternek

Mom „biču” u ovom današnjem vremenu, nažalost, ne fali tema. Iz dana u dan njihov broj raste, ali posustajanja i odustajanja od njihovog kritikovanja neće biti. Pa kom opanci, kom obojci. Evo danas teme koja se tako duboko ukorijenila u naše društvo, o kojoj se može pisati svakodnevno, i koja se usadila u naše ionako već izmučene glave. Da se „drug” internet već odavno odomaćio u našim životima, i da je postao „glava” kuće jasno je i vrapcima na grani. Njima jeste, ali nama izgleda nije, što je naravno „drugu” internetu i bio krajnji cilj. Upotreba i zloupotreba su u mnogim slučajevima izgubili suštinsku razliku, pa tako ni ovdje nisu omanuli. Da se bez „druga” interneta ovaj današnji brzopotezni život ne bi mogao zamisliti, moram se nažalost složiti, jer ovo je vrijeme digitalizacije i ubrzane komunikacije. Ovdje isključivo mislim na njegovu upotrebu u korisne svrhe, kao što su neophodna, brza i tačna informacija, poslovni kontakti, kvalitetna strana upotrebe. Ali šta je sa našom zloupotrebom „druga” interneta?

Ovim se obraćam društvenim mrežama i njihovoj opasnoj namjeri da nam oduzme privatnost i veliki dio nas samih. Njihove namjere su jasne, zato su i došle na ovaj svijet, ali prvenstveno od nas zavisi koliko ćemo to dozvoliti, tj. da li ćemo se upecati u njihovu mrežu. Kao i svaka zavisnost, koja je opasna boljka i od koje se ne liječi tek tako, tako je i ova vrsta zavisnosti i opsesije postala jedna od vodećih bolesti društva. Fejsbuk, Tviter i Instagram su zamijenili živu riječ, pogled i dodir. Zamijenili su razgovor. To je činjenica i gorka istina. Ipak, kao dobru osobinu ovih „drugarica” vidim to što pružaju mogućnost da im se odupremo u onom trenutku kad mislimo da je to potrebno. Stvar je dakle u nama i na nama. U tome koliko imamo snage i zdravog i razuma i rezona za to, ključno je pitanje. Dakle, upotreba i zloupotreba je ono mjesto gdje se postavlja neophodna granica. Prednosti upotrebe vidim u korisnoj i plodotvornoj komunikaciji, zanimljivim sadržajima, zdravim i prijateljskim kontaktima, duhovitim i inspirativnim temama, kao i u lijepim fotografijama. Sve drugo prelazi granicu dobrog ukusa i prelazi na onu drugu stranu. A ta druga, negativna strana je vrlo često opasna, pa smo svjedoci mnogih neprijatnosti. Želim da navedem još jedan primjer, gdje društvene mreže smatram jednim od krivaca za loše stanje u društvu. Naime, građanski protesti koji se u poslednje vrijeme dešavaju, bilo u Podgorici ili u Beogradu, mnogo su više zastupljeni na „jakim” riječima na društvenim mrežama, nego tamo gdje bi morale biti ubojite-na ulicama. Sva ona energija, tj. ogromna njena količina, trebalo bi da ključa uživo, a ne da se bespotrebno i vrlo često besmisleno troši preko društvenih mreža. Imam utisak da mnogi koji izađu na proteste jedva čekaju da se vrate kući i da preko „druga” interneta razglabaju o tome. Tako se, nažalost, rasplinjuje i rasipa energija, želja i volja i gubi se smisao i suštinska snaga, neophodna za promjene. Zato, dragi moji, ako želite promjene na bolje, i u sebi i u društveno-političkom sistemu, nemojte da vam „drug” internet” i „drugarice” društvene mreže budu najbolji drugovi. Ja im ne dozvoljavam. Ni ja ni moj bič. Jer oni kojima to jesu su kič.

(Autorka je pjesnikinja)

---