-Piše: dr Blažo Zlopaša

Dešavanja od Montenegra do Londona podsjetiše me na razgovore s mojim ocem i na njegove savjete. Nikada nijesam čuo da je izgovorio riječ- pohlepa. Češće sam čuo savjet:„Ne valja biti lakom! Lakomost je najgora ljudska osobina!“ Za nekoga ko je halapljiv, proždrljiv i neumjeren, ko želi da ima čak i ono što mu ne pripada kaže se da je lakom. Lakomom nikad nije dosta. Halapljive osobe i kad imaju više nego što im je potrebno nikad se neće zaustaviti u svojoj gramzljivosti. Lakomost se i po Bibliji smatra jednim od sedam smrtnih grehova. A ako se pohlepan čovjek domogne vlasti, on i ne vidi kako živi narod koji ga je tu postavio. Termin „pohlepa” potiče od arhaičnog glagola „hlepiti” i odnosi se na onoga koji se obogatio bezobzirnošću prema drugima, otuda u narodu izraz: „Taj ti je vješt, sve je to klepio!“ Tako za nekoga ko je stekao veliko bogatstvo kažu: „Taj se našklapao!“ Nekada u Crnoj Gori, kada su nam se preci ponosili crnogorskim čojstvom, postajala je kletva:„ Kakav si dabogda olakomio!“ Prokletstvo stiže. Prvo je sitiglo ideologa partije koji se toliko našklapao, da je nauzgred i prirodu nagrdio, bezobzirnošću i egocentričnošću ignorisao je sve oko sebe. U podjeli blaga sukobio se sa dojučerašnjim najbližim saradnicima, a najviše sam sa sobom. Poslaše ga na robiju, natjeraše ga i da javno prizna i potpiše da je kriminalac i da je na čelu kriminalne grupe. Izricanjem robije zamajavaju narod, poslaše ga u Srbiju „da se liječi“, ali da ćuti o tome ko je sve šklapao i na koji način. Trenutno gledamo rijaliti program glavnih aktera koji najbolje objašnjava poučna priča Sv. Nikolaja Velimirovića „Priča o tri prijatelja“. Ova priča slikovito objašnjava da su pohlepa i zavist osobine svjostvene đavolu. Govori kako je đavo prevario ljude, kada ih je naveo da prekrše jednu od Božjih zapovijesti. Putovala su tri prijatelja, i na putu su našli veliko blago. Trebalo je da ga podijele na jednake djelove. Ali, prije nego što su odlučili da ga podijele, počeli su jedan drugom da zavide. U njima se javila pohlepa da svaki od njih dođe do većeg dijela! Sjeli su da se dogovore kako da podijele blago. Riješili su da jedan od njih ide u grad i kupi hranu, a dvojica da čuvaju blago. Prvi je otišao, kupio hranu, ali je u nju stavio otrov. Namjerio je da otruje dvojicu prijatelja i da prigrabi svo blago. Ali, ona druga dvojica su se prethodno dogovorila da ga ubiju čim dođe, jer će blago biti veće kad ga podijele među sobom. Čim je njihov prijatelj došao i donio hranu, ubili su ga. Sjeli su da jedu hranu koju je on donio. Najeli su se, ali blago nijesu mogli da podjele, jer su se otrovali hranom u koju je prijatelj stavio otrov. Pohlepa i zavist ubila je svu trojicu.

Uvijek se prisjetim razgovora s mojim ocem i savjeta da je bogat onaj koji zna da uživa u malim stvarima. Možda. Ali njegovo vrijeme bilo je drugačije. Prvo, prohtjevi čovjeka bili su skromniji. Čitamo i slušamo da oni na koje se odnosi priča o tri prijatelja žele vilu od dvije hiljade kvadrata!? Jedan od njih imao je jahtu plaćenu nekoliko miliona dolara. Narodna izreka kaže: „Kada uđe pohlepa, izađe sreća”! U Staroj Grčkoj poznata je priča o pohlepnom kralju Midi, koji je od bogova tražio i dobio sposobnost da sve što dodirne pretvori u čisto zlato. Nakon što je svoju kćerku pretvorio u zlatni kip, otkrio je da će umirijeti od gladi, jer se zlato ne jede. Kralj Mida se pokajao. Postavlja se pitanje- ako se čovjek pokaje za učinjeni grijeh, da li je dovoljno da se ispod ikone Sv. Vasilija Ostroškog pomoli za oproštaj? U Svetoj Tajni Pokajanja-ispovijesti, Bog čisti hrišćane od grijehova učinjenih poslije krštenja. Ako je neko nekršten, pokajanja nema! Crna Gora naših predaka, gdje je čojstvo bilo temelj svih naših htijenja i ostvarenja, nema nikakve sličnosti sa današnjom državom. Odnosi sa Rusijom i Srbijom nikada nijesu bili gori. Pohlepa je i tu odigrala svoju ulogu. Da je seljački um Radovan Bećirović živ, upitao bih ga da mi objasni što se zavadismo s majkom Rusijom i sestrom Srbijom! Kratak i jasan odgovor na ovo pitanje ne može se dobiti od „učenih doktora nauka“, kao od mudrog seljačkog uma. Kad nema Radovana, odgovor potražih od Durmitorca sa Žabljaka Radenka: „Kosovo prizna i to na silu, Ostrog te gleda, zar nisi znala, Srbiju sestru jedinu milu u srce rani, nesrećo mala!“ Ne preza se ni od skrnavljenja Svetog Petra Cetinjskog, jer poltroni jednog iz priče o trojici prijatelja svog vođu proglašavaju Svetim Petrom Cetinjskim! Međutim, Sveti Petar Cetinjski u svom testamentu izrekao je, pored ostalih, sledeću kletvu: „Isto tako da Bog dade onome koji bi vas od vjernosti blagočastivoj i hristoljubivoj Rusiji odlučiti poiskao i svakojemu, ako bi se koji od vas Crnogoracah i Brđanah našao da pomisli odstupiti od pokroviteljstva i nade na jednorodnu i jednovjernu našu Rusiju da Bog da jaki te od njega živoga meso odpadalo i svako dobro vremenito i vječno odstupilo“. S obzirom na to da je ovu kletvu Sv. Petar davno izrekao, kada su geopolitička kretanja bila drugačija, upitah mudrog durmitorskog seljaka kako on to vidi u savremeno doba digitalizacije: „ E, Crna Goro, što nisko pade, Rusiju majku izdade svoju, koliko ti dušmanin dolara dade, da stojiš s njim u istom stroju!“

Pohlepnik je stekao veliko bogatstvo, a izgubio je mir i slobodu, jer je okružen četom tjelohranitelja. Bogatstvo čovjeka definisao sam s tri riječi: „Kvalitet slobodnog vremena!“ Ali moraju biti temeljene na četvrtoj- da je čovjek zdrav, jer bolesnom čovjeku bogatstvo nije vrijedno, pohlepa je bolest s kojom se gubi kvaliteno slobodno vrijeme u neslobodi okruženoj tjelohraniteljima. Pohlepa je đavolja rabota!

---