-Piše: Ratimir Vujačić

Evo nam novog talasa bune protiv nenarodnog režima DPS-a i trabanata. Novi kvalitet antirežimskog bunta je da su među pobunjenicima i dojučerašnji trabanti – poznati po skromnoj samospoznaji da su na pravoj strani istorije. Elem suverenisti (SDP, URA...), pomagači i pregaoci druge faze AB revolucije, na čijim valovima je nestala državna i društvena svojina, i predata u ruke DPS članstva. Sad su, vele te bundžije, protiv pljačke i pohare narodne imovine. Ona, ne previše utješna izreka o potonjoj pameti, za njih zanago ne važi. Još su u onoj fazi mentalnog razvoja, kada su kadri samo najljepše o sebi misliti. Naime, i dalje su mladi, lijepi i pošteni. Ali može biti, ovdje i nije riječ o pameti nego o lukavstvu. Da vlast slučajno ne zaluta u pogrešne ruke; da ovčica koja ne zanese, svoje runo u grm pokraj puta.



I NAJZAD GRAĐANI !?



Niko u etnificiranoj CG, nijedan etnički entitet, nema brojčanu premoć i većinu, ali je DPS, uprkos tome, pokazao da se, snagom novca i državnih resursa, uz blagoslov euroatlantskih prijatelja - široke ruke i kovertiranih poteza - može rutinski dobijati na izborima. Djeluju proaktivno, naturaju i čine obavezujućim retrogradne, anticivilizacijske i po zdravlje društva štetne projekte. Tako Crna Gora, protivno vlastitom Ustavu, u praksi funkcioniše sasvim negrađanski i anahrono: kao predgrađansko društvo, i etno - plemenska zajednica.

Onom što čini „duhovnu nadgradnju“ takvog predmodernog poduhvata glavni su promoteri i entuzijasti upravo oni koji sebe danas nazivaju „građanima i građanskom opozicijom“. U odnosu na njih, i sam DPS izgleda opušteno i civilno, doduše, dijelom zbog svoje zaokupljenosti privatizacijom. Ukratko, stiče se utisak da je „građanska“ briga usmjerena na spasavanje tekovina DPS revolucije, koje su ugožene „birokratizacijom“ – elem, pretjeranom, jer ničim ograničenom pohlepom. Ni u pljački ne valja pretjerivati.



KO ĆE AKO NE ONI





Istina, etno-ideološka ograničenost, koju su „građani“ s ponosom, i uvjerenošću u magiju suverenosti, pokazivali minulih decenija, donekle je splasnula. Uvidjeli su greške svojih poslodavaca, prije svega u ekonomskoj sferi, i logično zaključili da zaduživanje u novim stotinama miliona, ne može trajati beskonačno. S obzirom na to da su ljubitelji vječnosti, a iste, trezveno zaključuju, nema bez vlasti, hrabro su okrenuli leđa gazdi, koji godinama već - živi na dug.

Njihov gest, ipak, više liči na onog što iskače iz voza koji juri u provaliju nego na zrelost i osviješćenu poziciju. Dokaz zbrke u kojoj se nalaze je da se zbrda- zdola, lažno i neopravdano, kite nazivom građanski. Oblik vladavine kojoj su oni sasluživali je školski primjer predmodernog i predgrađanskog društva, i korak unazad u odnosu na primitivno komunističku Titinu diktaturu. Ne osjećaju odgovornost jer su opsjednuti idejom da postoji magija koja samo po sebi donosi blagodet: u njihovom slučaju ona se zove - suverenost.



DOKLE GORA ZAZELENI



Naravno, treba ohrabriti njihovu želju da budu građani, dug je put koji treba da prevale, ali, kao što reče drug Lenjin – važno je da je on započet.

Trenutno stanje je da se sasvim skladno uklapaju u postojeću inferiornu, impotentnu i samozadovoljnu opoziciju, koja svoj mršavi kapacitet vuče iz fragmentarne kritike DPS režima. Sva ta opozicija skupa, čast izuzecima, pomogla je DPS-u, u okviru svojih skromnih mogućnosti, da od Crne Gore načine Bosnu i Hercegovinu. Sa sve odijeljenim - etno- entitetima. Suverenisti, međutim, oni najiskreniji, dali bi i koju godinu života, da od Crne Gore naprave Hrvatsku. To su naši dobrotvori i vizionari poput Nobel- mirotvorca, Ranka Krivokapića.

Ipak, dijalektika nas uči da čak i ovakvi politički subjekti mogu biti korisni, i pridonijeti neophodnim promjenama, ali samo uz nadzor i pritisak javnosti koja će biti svjesna njihovih mana. Neka su dobrodošli, ali se nekih treba čuvati i kad darove donose.

---