- Autor: Nadežda Milenković

Taman se vlast ponadala da su se stekli svi uslovi da ovdje zanavijek zavlada potpuni muk kad ono – ljudi počeli da masovno izlaze u protestne šetnje. Još gore, drugi ljudi to gledaju svojim očima na svojim ulicama ali, avaj, i u TV Dnevniku. I sad je vlast na mukama. No, svako ima svoju muku. Ljudi su zbog svoje počeli da idu u protestne šetnje širom Srbije, predsjednik države je zbog svoje takođe počeo da širom Srbije ide u šetnje, ali ne protestne nego promotivne.

Šta je predsjednika države navelo da potjera svoj karavan uzduž i poprijeko zemlje? On sam je rekao da kreće na turneju jer želi da čuje ljude i da oni čuju njega. Ali, ako stvarno hoće da čuje šta ljudi imaju da mu kažu zar ne može brat da mu prepriča? Pa sam predsjednik države je kazao kako njegov brat obilazi kuće i stanove, sjedne, popije kafu ili rakiju sa domaćinom i raspita se o svemu i svačemu, najviše o tome da li bi domaćin pomogao njegovom bratu (ne domaćinovom nego bratu predsjednikovog brata). A ako brat nije stigao da obiđe baš svako domaćinstvo, eno mu drugih aktivista koji pješke ili u džipovima bez tablica špartaju državom pa mogu i oni da prepričaju utiske. Nismo valjda dotle došli da predsjednik stranke ne vjeruje svojim rođenim stranačkim kolegama nego mora lično na teren?

Sa druge strane, ako predsjednik države želi da čuje mišljenje onih koji se ne povjeravaju aktivistima stranke, kao što je rekao da želi da čuje one koji protestuju (ali samo pod uslovom da nisu opozicija ili simpatizeri opozicije) zašto obilazi mjesta dan prije protestne šetnje, a ne sjutradan kada bi imao prilike da se sretne sa tim ljudima? Osim ako ne računa da će svojom posjetom toliko smoriti ljude da im sledećeg dana neće biti ni do šetnje? Još je čudnije da obilazi Srbiju ne bi li ljudi čuli šta ima da im kaže. Ako uopšte ima onih koji nisu svakodnevno obaviješteni o svemu što on ima da kaže, takve treba da potraži po nekim vrletima bez struje, interneta i kioska, a ne u vrtićima.

A možda je predsjedniku države ipak samo muka više od ovih sve masovnijih protesta? Ali, njemu kad je muka on obično ode na neku televiziju i domaćinski se ispovraća po neistomišljenicima (koji se onda svoje mučnine rješavaju skromno u kupatilu jer nemaju predsjedničku privilegiju da povraćaju u javnom prostoru).

Da bi predsjednika države riješili muke, znani i neznani daju sve od sebe. Jedni truju javnu sferu, drugi prave TV spotove (u kojima ulično vješanje čovjeka sa kesom na glavi začudo ne izaziva veliko uznemirenje javnosti kao što su ga izazvali penzioner i maloljetnik sa maketama), treći daju izjave kako protestne šetnje uopšte nisu ni potrebne. Kad bolje razmislite, možda su i u pravu. Možda nam stvarno ne trebaju šetnje, možda nam treba marš. Jedan marš i jedno marš.

Peščanik.net

---