-Piše: Budimir Vuković

Siptomatična je činjenica da u DPS-u ne postoji lično, pojedinačno mišljenje i stav – drukčije od onog koje ima njihov vođa. Njih ne samo da ne interesuje istina već se bune protiv nje. Interesom vezani, oni brane neodbranjivo, nosioci sopstvene logike protiv svake realne ocjene i procjene. Da li su se oni odrekli sopstvene duše da bi mogli da predstavljaju jedan šraf u mašini?

Da li se ijedan od klimoglavaca zapitao mogu li i dušu da izgube zbog idolopoklonstva instituciji i njenom gospodaru?

Pored toliko očiglednih dokaza protiv vođe oni, kao oni Domanovićevi koji slijede slijepca, uporno naginju prema jami. Zar se od stohiljaditog člana jedne interesne organizacije nađe samo jedan koji se ozbiljno zapitao „gdje će mu duša“ ako nastavi započetim putem?

Zar je strah i interes jači od duše, savjesti i svijesti? Zar su svi u DPS-u na najnižem stepenu duhovnog razvoja? Zar su svi zaboravili da je hrabrost osnova za slobodnu ličnost? Robovi ideologije koja nema nikakve prepoznatljivosti i originalnosti već samo pragmatičnosti interesa.

Da li oni mogu predstavljati uzor svom potomstvu ili su samo prenosioci straha koji se širi sa vrha? Oni se sakrivaju iza svojih sjenki, manji u svojim i tuđim očima od makovog zrna, srećni što su živi i što imaju moć za svog zaštitnika. Stotine hiljada robova koji su se odrekli slobode koja čini čovjeka čovjekom.

Svi oni javno kritikuju vlast, stvarajući privid slobode, dok ne ugledaju unezvijereni lik svog vođe, gospodara sudbina i života.

„Strah životu kalja obraz često“, govorio je Njegoš. Ja bih dodao „strah ljude stavlja u poziciju goru od životinja“. Ljudi bez stava nisu kompletne ličnosti, mada ga samo rijetki imaju, za stav je potrebna doslednost, humanost, a najviše hrabrost.

Da su Crnogorci oduvijek bili poltroni, potvrđuju svjedočanstva iz doba kralja Nikole. On je ubijao i proganjao sve one koji se su usudili da misle svojom glavom. Zar se i danas ne proganjaju neistomišljenici. Jednoumlje je adekvatan izraz za nijemo ćutanje svakog pojedinačnog člana DPS-a. Zar su to potomci slobodoljubivih Crnogoraca koji ne ljube lance? Zar nismo malo pretjerali u veličanju Crnogoraca?

„Crnogorci ljube eure, a ne lance“ bio bi ublaženi komentar današnjeg stanja. Euri će nam otvoriti nove dimenzije duhovnog i odvojiti nas od životinjskog carstva.

Poznato je da je „moć“ vezana za niži oblik čovjekovog bića koje ga povezuje sa životinjskom prirodom. Crnogorci se klanjaju vlasti koja je oličenje „moći“. Niče je govorio o „moći“ kao pokretaču čovjekovih aktivnosti dok je to u stvari nagon naslijeđen od primata pa još dalje. „Aplauzanti i klimoglavci“ ne razmišljaju o ljudskom potencijalu kao Božjoj kreaciji već svoj ego žele da vežu za nešto opipljivo i čvrsto kao što je institucija.

„Svi moji su služili kao i ja“, čuo se negdje komentar čovjeka-institucije. Ovo bi se moglo prevesti kao: „Svi u mojoj porodici ginuli su i služili državi ali su bili zadovoljno roblje“. Bode oči pojam „mladi DPS-a“, oni su mladi starci bez ideala i mladosti, spremni da se zbog interesa odreknu najljepšeg doba.

---