-Autor Mirnes Kovač
Američki magazin „Tajm” je prvi put u poslednjih nekoliko decenija odao počast mrtvom čovjeku kao osobi godine u svom tradicionalnom izboru koji redakcija ovog magazina vrši na kraju svake godine.
Ove godine su to novinari „čuvari istine”, kako ih je redakcija „Tajm” magazina oslovila, odnosno „čuvari u ratu za istinu”, a predvodnik im je
Džamal Kašogi koji je, kako piše u tekstu „položio svoju vjeru u svjedočenje” odnosno, kako to muslimani razumiju „učinio šehadet”, postao šehid - svjedok istine, mučenik slobode misli i izražavanja.
Uz ovu odluku „Tajm” magazina „čuvarima istine” proglašeni su i dvoje mladih reportera Rojtersa koji služe kaznu za protivljenje etničkim podjelama u ovoj zemlji.
Kyaw Soe Oo i
Wa Lone dobili su sedam godina zatvora zato što su dokumentovali smrt deset manjinskih Rohinja muslimana, a ubice koje su razotkrili su dobile deset.
Takođe, ovogodišnji „čuvar istine” je pedesetpetogodišnja
Maria Ressa sa Filipina, koja vodi portal vijesti „Rappler”. Suočena je sa zatvorom do deset godina jer se usudila da prati rat kartela droge i ubistva predsjednika
Rodriga Duterte koji su odnijeli nekih 12 hiljada života prema procjenama Hjuman Rajts Voča. U novembru je „Rappler” stranica optužena za utaju poreza.
„Čuvarima istine” su proglašeni i novinari „Capitala”, lokalna novina iz Anapolisa u Merilendu, u Sjedinjenim Državama, čijih je pet kolega usmrćeno kada je 28. juna, ove godine, lokalni siledžija optužen za napastvovanje svoje drugarice u srednjoj školi, o čemu su novine rutinski izvještavale, načinio od redakcije ova novina kriminalnu scenu. Ipak, ovo nije zaustavilo redakciju da naredni dan odštampa svoje novine. Redakcija se premjestila u jednu garažu preko puta i na laptopima završila novinu.
Sramota i poniženje
Ipak, smrt Džamala Kašoggija je zasigurno postala globalni događaj broj jedan u poslednjem kvartalu ove godine. Tome su, dakako, uveliko doprinijeli saudijski prestolonaslednik
Mohamed bin Salman i njegov globalni patron američki predsjednik
Donald Tramp.
Još uvijek do kraja nerazjašnjeno brutalno ubistvo saudijskog državljanina u diplomatskom predstavništvu njegove zemlje 2. oktobra, 2018. godine u Istanbulu izazvalo je, s jedne strane, nevjericu da se jedan režim usudio na ovako varvarstvo, a s druge strane, gađenje da se o ovom zločinu od početka konstantno laže - izazivajući sramotu i blamažu koju se nije desila u istoriji diplomatije.
Kroz istoriju različiti režimi vlasti su ubijali svoje protivnike, vršili atentate, kidnapovanja, i to nije nikakva novina. Ali učiniti to u diplomatskim prostorima i na tako bizaran način da još uvijek nisu pronađeni ostaci ubijene osobe, a uz to pred čitavim svijetom lagati i tu laž „prilagođavati” novim otkrivenim detaljima istrage - a sve u režiji zemlje koja sebe doživljava i predstavlja kolijevkom islama - ogavna je sramota i poniženje svakom muslimanu današnjice.
Međutim, ovoj prljavoj raboti oko ubistva jednog čovjeka koji se usudio da kritikuje režim svoje domovine priključili su se mnogi akteri na svjetskoj sceni pokušavajući iz ovog slučaja da izvuku korist za sebe.
Pogotovo je za svakog slobodoumnog čovjeka današnjice potresna činjenica da prvi čovjek Bijele kuće danas svojim izjavama i potezima više liči na nesposobnog glasnogovornika korumpiranog mafijaša negoli na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Novinari moraju „prelaziti linije“ a to je u društvima kojima upravljaju diktatori smrtonosno! Danas je sve više ljudi na vlasti koji žurnalizam vide kao prijetnju, a slobodno novinarstvo kao svojevrsna veza između vlasti i naroda izumire.
Lažne vijesti
Društvene mreže na internetu i pojava fenomena „lažnih vijesti” (fake news), te potom njihova eskalacija i širenje su novinarstvo stavile pred dosad možda najveći egzistencijalni izazov.
Kako se boriti za novinarstvo u svijetu u kome predsjednik najmoćnije (još uvijek) demokratije vodi otvoreni rat protiv medija upravo ih optužujući za širenje lažnih vijesti, za progon vještica, te „časteći” novinare raznim uvredama.
Slobodno novinarstvo je upravo crvena linija koja demokratska društva dijeli od autokratskih režima i diktatura. Svaki novinar u zatvoru, progonu, izložen napadima i mobingu – zastrašujući je nagovještaj društvene kataklizme koja predstoji.
Količina te kataklizme se možda danas ne vidi na Zapadu, gdje još uvijek zavidan broj zemalja štiti ove slobode kroz svoje demokratske institucije, ali situacija u ostatku svijeta, pogotovo u onom koji većinski naseljavaju muslimani, nije nimalo dobra, i stoga je paradoksalno da mučeništvo (šehadet) za slobodu govora Džamalu Kašhogiju danas priznaju na Zapadu, dok u sredinama za čiju je slobodu svoj život dao njegov slučaj „racionalizuju“. Dok je tako, čekaćemo druge da muslimane sačuvaju od njihove (ne)slobode.
(Al Jazeera)