-Piše Nik Gašaj

„Živimo! Da, gospodine, ali kako? Kao da smo na velikoj santi leda koja sivim okeanom pod bezimenom nebom plovi sve brže u nepoznatom pravcu i sa svakim danom biva sve uža i tanja.” (Ivo Andrić)
Pravna država podrazumijeva napuštanje pravnog relativizma, obezbjeđenje pravne sigurnosti, zaštitu od korupcije i samovolje. Uvođenjem pravne države podvrgavaju se kontroli rizici koji su inače prisutni pri prelazu iz stanja nereda i entropije u tržišno društvo, demokratiju i zakonitost. Svakako građanin i preduzetnik pa i javni službenik teže da smanji neizvjesnost u okolini koja ih okružuje. To ne može bez uređenog sistema pravnih normi koji garantuje izvjesnost, stabilnost građaninu u postupku zaštite prava pred organima uprave i sudovima, ali i javnom službeniku u procesu tumačenja javnog interesa.
Društvo koje odlaže izgradnju pravne države u kojoj se pravne norme izvršavaju striktno i bez diskriminacije na povlašćene i ostale čini istorijske greške. Deformišu se norme ponašanja, sve postaje moguće, ni u šta se više ne vjeruje, sve se prihvata kao nužno, čime se uništava sposobnost za izbor kao osnov svake demokratije. Time se poništava antičko načelo da vlast postoji da bi se pravo poštovalo.
Vladavina prava kao temelj pravne države nije uslov samo za demokratsko političko odlučivanje, nesmetani pravni saobraćaj, ograničenje samovolje i poštovanje prava građana, već se bez pravne države rastače moral, a društvo nezadrživo tone prvo u entropiju, pa zatim u diktaturu. Pogotovo to važi za one zemlje čija su istorijska iskustva sa demokratijom slaba i kratka.
Pravna država kao osnov i okvir zaštite sloboda i prava građana nije danas moguća bez racionalne, visoko profesionalizovane, odgovorne, efikasne, brze i jeftinije javne uprave. U uslovima razvoja informacione tehnologije i novih metoda obrazovanja zahtjevi za takvom javnom upravom su relativno brzo ostvarivi. Proces reorganizacije i reobrazovanja kadrova u upravi, ukoliko je dobro projektovan, stručno izveden i nadziran traje prosječno oko tri godine. Rezultati u pojedinim resorima dolaze i ranije. Po sebi se razumije da je u ovom procesu neophodno iskreno nastojanje političkog vrha da javnu upravu reformiše i stavi u službu građana, a ne svojih ličnih i grupnih interesa.
Projekat reforme javne uprave u tranzicionoj zemlji, kao što je Crna Gora, može nastati samo u situaciji osjećanja manje ugroženosti vlasti, znatno višeg nivoa slaganja o osnovnim zajedničkim interesima, uvažavanja ideje služenja građanima, a ne kontrole nad njima, uz strogo poštovanje prava kome je i vlast sistematski podvrgnuta i njime efikasno ograničena. Potrebna je i sposobnost da tolerantno i sa razumijevanjem povoljnih posledica promjena razmotre alternative postojećim zakonskim rješenjima i obezbijede nesmetano vršenje prava.
Politički sistem treba da bude prohodan, pravni sistem pouzdan i za građane, ali i za investitore iz inostranstva, dok instrumente socijalnog i kulturnog razvoja treba inovirati. I ovdje je od najvećeg značaja stručni rad odgovarajućih organa uprave.Tako se, nažalost, kod nas ne radi. Vlast se oslanja na poslušne partijske kadrove, često i na mediokritete.
Pravo se kompromituje, između ostalog, i donošenjem za civilno društvo neprikladnih ili čak takvom konceptu suprotstavljenih zakona i opštih akata, neskladom sistema zaštite prava građana unutar cijele hijerarhije pravnih normi, enonsijacijom i proliferacijom podzakonskih akata, najčešće ograničavajućeg ili kontrolnog karaktera. Sve su češće pojave mita i korupcije, a to direktno diskriminiše građane.
Neka saznanja iz političkih nauka za zemlje u tranziciji ukazuju na četiri pitanja koja sadrže elemente poželjne strategije promjena u upravi, a to su: 1) Koliko je danas pravna država u tranziciji? Autoritarnost i arbitrarnost izvršne vlasti ukazuju na nedostatke volje da se vlast vrši u okvirima prava. U procesu donošenja i primjene prava otkrivaju se slabosti koje sprečavaju postepeni razvoj uslova za nastanak pravne države. S tim u vezi postavlja se pitanje: u kojoj je mjeri kod nas prisutna autokratija? Poznajemo li svoje snage, slabosti, mogućnosti i opasnosti koje prijete ako autokratija potisne demokratiju? Kako ćemo, bez izgradnje i vršenja prava preko mehanizma demokratske, a ne arogantne javne uprave obezbijediti zaštitu sloboda i prava građana u skladu sa važećim svjetskim standardima. 2) Koji su uslovi za preokret? Uticaj najznačajnijih institucija nauke i struke, pogotovo u oblasti prava i socijalnih nauka, uz pomoć manipulacija, postao je gotovo beznačajan, ili je njihov doprinos instrumentalizovan i u funkciji taktičkih, kratkoročnih poteza koji se svode na održanje istog reda stvari, na otpor promjenama. Pogotovo u javnoj upravi. Preokret zavisi od brzine promjena mentaliteta, svijesti o potrebi za promjenama i vrijednosti koje će uticati na drukčije formiranje političke volje. Najzad, potrebna je priprema strategije upravne reforme i plan izvršenja. 3) Kako sačiniti program opštih promjena? Program opštih promjena nastaje samo ukoliko postoji apsolutna podrška političkog vrha i saradnja stručnjaka sa nespornim rezultatima i bogatim iskustvom s funkcionerima i specijalistima u izvršnoj vlasti i upravi. Program promjena sadrži i stabilizaciju sistema pravnih instrumenata upravne reforme, uključujući i reviziju određenih pravnih normi.
Pravna država nastaje kao rezultat promjena u mnogim oblastima, ne samo u pravu. Civilno društvo ne tumači se nego zasniva i brani pravom. Pravne države ne može biti ako javna uprava nije podvrgnuta pravu, principima zakonitosti, odgovornosti, efikasnosti, jeftinoće i racionalnosti. 4) Kakve su promjene neophodne u javnoj upravi da bi slobode i prava građana mogli da se zaštite, a tržišno društvo kod nas moglo da se razvija? Sistemske – i u oblasti organizacije i u oblasti funkcije koje vrši i vrijednosti koje štiti. Tržišno društvo zahtijeva odgovarajući ambijent. Čine ga sloboda inicijative u okvirima socijalno prihvatljivih normi, pravna sigurnost i tendencije ka civilnom društvu čija je podloga sistem zaštite sloboda i prava građana. Reformisana uprava olakšava i pomaže privredi, ne nadzire je, sputava i kontroliše. Stoga, uz reorganizaciju ide i široki proces reobrazovanja. Najzad, neophodne su promjene i u sistemu nagrađivanja kako bi se korupcija smanjila i omogućila selekcija kadrova.
(Autor je politikolog)

---