-Piše: Budimir Vuković
Stvaranje kompromisa s principima i moralom rađa hipohondre i prazne ljušture koje gutaju sve što se ne može progutati radi ličnog interesa. Nespremni da uđu u suštinu i srž problema oni odlažu rješenje za budućnost nesvjesno je uništavajući. Površnost koja dominira u njihovim životima punim svakodnevnih strahova za opstanak čini sušinu novog tehnološkog čovjeka. Svjestan šraf u nesvjesnoj mašineriji. Nije spreman da se upusti u promjene sopstvenog kvazi- mira i sopstvene bijede. Potrošnja i kupovina nepotrebnih predmeta, u zamjeni za duhovno, naizgled smiruju ukroćenu savjest. Tipičan produkt progresa i dobrovoljne želje da što više bude umrežen i što manje misli svojom glavom.
Kada se suoči sa istinom, rezigirano napušta teren analize i razmišljanja i utjehu nalazi u društvu živih tehnoloških robota. Površnost, maniri, trendovi oblačenja i petparačka literatura i brošura ubijaju u njemu dostojanstvo aktera i kreatora svoje sudbine (čega ni na trenutak nije svjestan).
Uzorna jedinka koju je mašinerija uzela pod svoje osjeća se pripadnikom infrastrukture koja je uklapa u svoj blješteći tor. Kad bi se izuzezela ta infrastruktura, stvari nedvosmisleno podsjećaju na predfašističku Njemačku kojoj prijeti bankrot.
Plutajući u sredini između krajnosti, plašeći se da napusti trule kompromise ona više ne zna šta je minus, a šta je plus.
Ako je u društvu opozicionara (jedinka) je „za“, ali bez većih komentara i analize. Ako je sa vlastodršcima, ona prihvata da bude hrabar eksponent naizgled većinskog mišljenja. Zaboravljajući na svoju ličnost, slomljena u sopstvenim stavovima prenosi privilegije na svoje potomstvo. Potomstvo koje je svjetlosnim godinama udaljeno od nje. Jedino što im je zajedničko je sebičnost i privilegovan položaj u društvu. Društvu koje puca po svim šavovima, koje je skup izgubljenih pojedinaca, nekreativnih i vezanih zajedničkim strahom za opstanak.
Propustljivo za sve bolesti nekonzistetnog- bilo morala-bilo običaja, rađa se jedno bolesno društvo idealno za fašiziodne ili nazadne ideje u zavisnosti sa koje strane dolaze. Vruć krompir kompromisa ojačava sve nelogičnosti jedne vlasti čiji pragmatizam prelazi u mazohizam.
Kult Josipa Broza izvučen iz špila istorije najbolje pokazuje krizu autoriteta i potrebu za obožavanjem. Važeći autoriteti su profanisani pa žele da stanu u sjenku provjerenih sijača straha. Strah se osjeća u vazduhu kao kompenzacija za moral koji je istjeran iz mašinerije.
Imati dostojanstvo, a biti zaposlen danas je nemoguća misija.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
