-Autor: Marko Vidojković

Ah, mirovne konferencije... Koliko smo samo puta na njima naje.ali. Sjetite se samo Rambujea. Ako će buduća mirovna konferencija biti slična toj, onda se unaprijed zna i rezultat – Kosovo će biti u Ujedinjenim nacijama – isto kao što se unaprijed znao i rezultat mirovnih pregovora u Rambujeu – bombardovanje.
Možemo se, doduše, sjetiti i mirovnih pregovora u Dejtonu, na kojima su Tuđman, Milošević i Izetbegović rasparčali Bosnu i Hercegovinu i od nje, uz pomoć „međunarodne zajednice“, stvorili disfunkcionalnu paradržavu, u kojoj žive siromašni građani, kojima vladaju bogati pljačkaši. Košmar, u kome će Srbi iz Republike Srpske imati dovoljno prostora da izgube decenije sanjajući o prisajedinjenju matici, iako upravo Dejtonski sporazum zabranjuje da se to desi.
Bilo je još mirovnih konferencija na kojima smo ispadali budale. Famozni plan Z4, koji djeluje kao reform torta na tri sprata, u odnosu na go.no koje su krajiški Srbi pojeli u akciji „Oluja“. Ništa mnogo različito u odnosu na to ne može da izađe sa buduće mirovne konferencije, koja Vučića i Tačija treba da zaštiti od reakcija na njihov očigledno već postignut primitivni dogovor o istorijskom razgraničenju Srba i Albanaca.
S kojim kapitalom Srbija ulazi u potencijalnu mirovnu konferenciju? Sa kapitulacijom, potpisanom u Kumanovu, 1999. Da vidimo šta tu ima još? Stara dobra Rezolucija 1244 UN, u kojoj stoji da je Kosovo sastavni dio Savezne Republike Jugoslavije, zbog čega je Jugoslavija morala da prestane da postoji. Stara dobra Rezolucija 1244...
Na srpskoj strani su i teritorije i stanovništvo. Nažalost, riječ je o četiri opštine na sjeveru Kosova i Metohije, kojima vlada smrtonosni zločinački klan, koji blisko sarađuje sa Vučićem i sa Haradinajem, a čiji su pripadnici, prema poslednjim informacijama, krivi za ubistvo Olivera Ivanovića. Četiri opštine u kojima kola nemaju tablice, a krimosi imaju apsolutnu vlast. Teritorija za ne poželjeti, stoga i nije čudo što Albanci po nekim teorijama uzimaju mogućnost da nam je prepuste, ukoliko zauzvrat dobiju Preševo i Bujanovac.
Kosovski Albanci, s druge strane, na svojoj strani imaju Vučića, slugeranju Zapada, koji ugnjetava srpski narod na krilima obećanja o pomoći potpunom osamostaljenju Kosova. Vučić je zaslužan za Briselski sporazum, kojim je Kosovo dobilo sve oblike državnosti, uključujući policijske jedinice na cijeloj svojoj teritoriji, granične prelaze, carinu, pa čak i pozivni broj. Vučić je zaslužan i za nastanak „srpske liste“, političkog ogranka naprednjačke banditske skupine na Kosovu, koja je danas politički izjednačena sa srpskim življem na Kosovu, a koalicioni je partner Ramuša Haradinaja.
Vučić je Briselskim sporazumom dao kosovskim Albancima sve što je od njega traženo, samo da bi zauzvrat narednih godina mogao nesmetano da nas opljačka, ponizi, iseli i usmrti. Kosovski Srbi, odlukom Ustavnog suda Kosova, nisu dobili čak ni dogovorenu Zajednicu srpskih opština, koja im je omogućavala nesmetano bavljenje srpskim folklorom i recitovanje srpskih pjesama u njihovim enklavama.
Ono što je najbitnije, kosovski Albanci na svojoj strani imaju NATO. Možda djeluje kao da mi na svojoj strani imamo Rusiju i Kinu, ali jok. Njima samo odgovara da, u sklopu aktuelnog globalnog pregrupisavanja, pr.aju Amere gdje god mogu, ali neće biti spremni da dolaze u otvoren sukob sa njima samo zato što se nekakav američki piončić, prezivao se on Vučić ili Milošević, otrgnuo kontroli.
Kad se uzme u obzir carinski rat koji je Priština nametnula Beogradu, treba imati u vidu da je došlo do stvaranja, reklo bi se, neistinite teze da Srbi tamo neće imati ljekove i hranu. Imaće, ali ne srpske ljekove i hranu, već neke druge, pod uslovom da su genijalci koji vladaju Kosovom predvidjeli alternativu proizvodima koji više ne dolaze iz Srbije i BiH.
Očekuje nas i formiranje oružanih snaga Kosova. Ovakvim dogovorenim razvojem situacije otvaraju se vrata oružanoj intervenciji, praćenoj etničkim čišćenjem. Ona može ići u dva pravca: a) manje vjerovatan – Srbi zauzimaju sjever Kosova i vraćaju ga Srbiji, NATO polaže oružje, nesposoban da se odbrani od stvaranja istorije i b) vjerovatniji – Albanci vojno zauzimaju sjever Kosova i ostavljaju koridor, kojim Srbi, kojima se to ne dopada, mogu da odu u Srbiju.
A možda svi budu u fazonu da će biti frka, ali ipak ne bude i onda svi budu srećni i briga ih šta piše u sporazumu - samo da rata ne bude.
Ko bi bili učesnici budućih pregovora i potpisnici istorijskog mirovnog sporazuma? Da li će to biti blijede kopije Miloševića i Izetbegovića, Vučić i Tači, ili će to biti fikus Ana Brnabić (sjetite se samo rododendrona Milana Milutinovića) i imućni pumpadžija Bedžet Pacoli. Pošto će i pored silnog glumatanja, laganja, foliranja, lupetanja i varanja, u istoriji ostati zapisano kako je Aleksandar Vučić poklonio Kosovo, on će gledati da to makar ne mora i da potpiše, kao što je to uradio i u slučaju Briselskog sporazuma, koji je potpisao Dačić.
Dakle, Ana Brnabić, ili neko sličan (možda opet Ivica?) će potpisati to čudo.
Vučić mora da ispuni obećanje koje je dao onima koji su ga posadili na srpski tron.
Na ovaj ili onaj način.
Milom ili silom.
wwwbuka.com