- Piše: Mihailo Medenica

Dakle, mi smo do ’99. bili nešto nalik primatima koji su zahvaljujući NATO zločincima evoluirali, sišli s grana, prestali da love doručak i postali ljudi?!
Ne nešto naročiti ljudi, siromašni duhom, ali obogaćeni uranijumom i grobovima, što je sasvim solidan temelj da se jednog dana sasvim uspravimo na dvije noge kako bismo, valjda, mogli još poniznije da se poklonimo bjelosvjetskom šljamu!
Do tada je bjelosvetski šljam dobrodošao u Srbiju da nas komforno prosvjećuje kako smo 78 dana satirani za naše dobro, jer opšte je poznato da ništa ne čini toliko dobra kao sušto- ZLO!
Sve je to lijepo objasnio Jens Stoltenberg, generalni sekretar vojnog kabineta đavola, u sred Beograda, drag i rado viđen gost grada i države koju je NATO toliko oplemenio da nam valja „gledati u budućnost”, kako je zaključio, jer ukoliko se stalno budemo osvrtali u prošlost vidjećemo rogatu i repatu sjenku koja se za njim vuče kroz bujicu krvi!
U budućnosti toga nema, zapravo, ne bi smjelo da bude, jer ukoliko nismo spremni da praštamo i zaboravljamo uzalud su se trudili 78 dana (i mnooogo duže od toga formirajući i obučavajući OVK krvničke horde) da od nas naprave ljude po mjeri…sanduka i rake!
A, trudili su se svojski pokušavajući da „sruše režim Slobodana Miloševića i zaštite civile”, kako je isiktao u sred Beograda, ali su u toj igri žmurke sa Miloševićem satirali isključivo one ciljeve gdje su pretpostavljali da se Sloba krio!
Logično je pretpostaviti da se štekovao u porodilištu pa udri po njemu, ali Slobe nigdje!
Ako nije u porodilištu, mora da je u nekom od vagona kompozicije u Grdeličkoj klisuri pa drm po njom, no…
Proberu po rasutim rukama, nogama, glavama, utrobama…opet nigdje Miloševića- ajde onda da probaju u Batajnici, možda se sakrio iza malenog anđela Milice Rakić, ali ponovo lažna dojava…
Kad već nije ni tamo mora da je na pijaci u Aleksincu ili šeta negdje po centru Niša, pa ih ništa ne košta da pokušaju i tamo da ga „zapljunu” sa nekoliko „tomahavka”, ali kako je Milošević očigledno trčao brže od Huseina Bolta tako su morali da gađaju mostove, naročito onaj u Varvarinu za koji se opravdano sumnjalo da se Sloba krije među deset masakriranih civila na njemu, naročito je Sanja Milenković, anđelica od 16 ljeta podsjećala na njega, ali, opet ta prokleeta Miloševićeva visprenost da utekne…
Baš kao što je utekao iz sravnjenih domova zdravlja, bolnica, naftnih postrojenja, termoelektrana, Košara, Paštrika, Prištine, Đakovice, Peći, Fruške gore, Pančeva, Užica, Čačka, Zlatibora, Šapca, Valjeva…
Pomenite grad, instituciju, parkić, žbun…svugdje je mogao biti i jednostavno su morali po pravilima „igre” da ga traže i „zapljunu” dok je Srbija jaukala i lelekala, ali kakve bi to žmurke bile kad neko ne bi zanovijetao?!
A, jesmo zanovijetala, vala, vazda gledamo u tu prošlost i nikako da se trgnemo s godišnjica, parastosa, zadušnica, nekakvim jedom za 78 dana pakla (i još mnogo njih koji su im prethodili, kao i onima što su krvavim zorama svitali za njima po Kosovu i Metohiji) koji su davno prošlo vrijeme i na koje valja gledati Stoltenbergovima očima slijepca- rušili su Miloševića pa uzgred i sve što se našlo u dometu.
Ciljali su Slobodana ne znajući kako se ostali zovu pa ajde preventivno da satremo gradove i sela, mora u njima biti i neki Slobodan, pa i ako nije Milošević ne mari- Slobodanu se u zube, rasute kosti, potrgane ruke, obezglavljeno tijelo i unakaženo lice ne gleda…
Jednostavno, rušili su Miloševića i štitili civile!
Srpske civile od viška života uglavnom, albanske od „viška” Srba na zavjetnoj nam svetinji!
Sve je to đavolov vojni ataše lijepo objasnio u sred Beograda, drag i pristojan gost kojeg ni tri dana nije dosta.
Baš kao što je i nama izgleda 78 dana pakla bilo malo da shvatimo kako treba gledati u budućnost, a ona sva prozračna i svijetla, od uranijuma, voštanica o parastosima, zadušnicama i godišnjicama, ali to je već manje važno.
Nek je on nama došao da nam objasni kako će nešto biti od ovog naroda kada se konačno uspravimo na dvije noge i ponosno naklonimo fukarama za kojima se vuku rogate i repate sjenke.
Onog dana kada nas kao stado sprovedu u NATO (a hoće, budite sigurni) pa po komandi pogasimo kandila i voštanice, da zaludu ne gore jer suviše osvjetljavaju prošlost i zaslepljuju budućnost.
Budućnost koju đavolji vojni kabinet nosi na razaračima u morima krvi nekih novih nevinih stradalnika. Talasi su našu već razbili o hridi, sad bi nam valjalo da predusretljivo očistimo obalu i razapnemo ležaljke na njoj, da Stoltenberg i ovdašnje mu udvorice osunčaju lica bez obraza, odraza i treptaja ljudskosti u očima…