Crnogorci, Crnogorci, ko vam tako pozoba pamet, koga poslušaste, ko vas nazoba kukoljem i pljevom, o Crnogorci? Teško je to prihvatiti svima koji su nekad slušali pjesme i priče o bivšim Crnogorcima. Baciste pod noge vijenac, koji je ovjenčavao podvige vaših predaka. Prodaste se jeftino, pozobaće vas ala, i pokljucati vrana...
Slušate šta vam pričaju, ali nijeste skopčali šta vam smišljaju. Računaju na pozobani mozak. Zobanje mozga je trend savremenog života. Zobanje mozga je minuciozno razvijena tehnologija života, osnovni mehanizam i pokretač visokopodignutog zahtjeva globalizacije. Bez zobanja mozga nema uspješne globalizacije, nijeste se dosjetili? A globalizacija podrazumijeva da mnogih nema kojih još danas ima. A mnogi koji su danas ovakvi, sjutra treba da su onakvi, kakvi ni sami sebe ne mogu poznati. Jer treba oplijeviti veliki korov u koji su primitivni mozgovi zarasli, iz kojih je pozobana pšenica, a izđikao kukolj, i pljeva.
Ne može više čovjek da živi bez projekta i izvan projekta, tako vam kažu. Postali se šraf u projektu, pa kako vam zavrte u ostatku mozga, tako se okrećete i pokrećete. Svaki čovjek, hoće li života i savremenog društva, mora da bude uprojektovan u globalni projekat, kako bi se mogao uvijek doprojektovati, podprojektovati, ako treba rasprojektovati i opet, uprojektovati na višem ili manjem nivou ciljnog projekta. U tome je sva stvar, što treba odbaciti višak mozga, nepotreban projektu. I tu se javlja problem, koji je već teško zabolio i razbolio i našu malu i najcrnju Crnu Goru. Jer čovjek ne može bezbolno da podnese da mu dvije trećine mozga ništa ne trebaju i da ih baci niz dolinu. I nužno i sam zapada u strašno unutrašnje ždranje i zobanje mozga. Ovako ili onako. Ili, i ovako i onako. Jer mozak, na kraju, sam sebe ždere, stavili mu se zabrana i granica. Vidite li da je nastupilo veliko crnogorsko ždranje?
Problem je svjetskog globalizma, pokazuje se na djelu, što je u suštini antipod istinskom univerzalizmu. Suštinski univerzalizam, koji se ostvaruje samo kroz pojedince, genije duha, razvija cijelog čovjeka, cio mozak, razotkrivajući skrivenu i strašanu planetu – čovjeka. A suština tehničkog globalizma, jeste sasjeći čovjeka na mjeru funkcije, i odsjeći sve drugo, nepotrebno i nepoznato, dakle, na prvom mjestu – njegovu suštinu, koja se pokazuje nepotrebnom. Otuda ždranje i strašno zobanje suviška mozga, nepotrebnog projektovanom funkcionisanju upotrijebljenog čovjeka.
Evo, pogledajte samo čelnika režima - kako prijeti crkvi, patrijarhu, istoriji, ljudima, pamćenju, jeziku, krstu, opijelu. Lišen narodnog pamćenja, realnog uvida u istoriju i svog plemena, udarnički nasađen na matricu „pasjeg groblja“, obnavlja njegovu ideologiju i jedva čeka, da uz pomoć gole vlasti, sve koji još misle, i drugačije misle, jedne noći pobliže upozna s „pasjim grobljem“.
Tehnički globalizam na djelu, u Crnoj Gori, zato treba da izvede organizovanu fragmentaciju duhovnih osnova narodnog i društvenog života, kako bi unutrašnje ždranje išlo samo od sebe. Srpski jezik i srpska crkva su tradicionalna i suštinska osnova integracije nosećeg, državotvornog naroda Crne Gore – Srba-Crnogoraca. Podjelom unutar srpskog jezika i pravoslavne crkve, organizovano se stvaraju nesporazumi do dna narodog bića, a potom ide ždranje i zobanje mozga do iščeznuća. Samo je važno s državne instance, pokrenuti programirani raskol i razdor koji potom sve sam radi.
I tako dolazimo do onog zlokobnog uvida, koji narod čuva u jeziku, a koji se očito može vidjeti i na „Pasjem groblju“: „Ne osta više ništa od tog crnog naroda – sve đavo pozobao“!
(Autor je književnik)