- Autor: Vladimir Gligorov

Najnoviji Balkan barometar je četvrti po redu. To je godišnje istraživanje javnosti i poslovnih ljudi u šest balkanskih zemalja koje nijesu članice Evropske unije. Prethodnih godina bila je uključena i Hrvatska. Jedne godine je, poređenja radi, pokrivena i Slovenija, druge Turska, a treće Moldavija. Ove godine to su samo Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija. Nekoliko zapažanja moglo bi biti zanimljivo.
Jedno jeste da je ocjena trenutnog stanja gora od očekivanja budućeg. Posebno je velika razlika između poslovnih ljudi i javnosti. Istraživanje se vrši anketom nešto više od 1.000 ljudi po zemlji i po 200 poslovnih ljudi. Pitanja ima preko 100 u oba istraživanja, koja se naravno ovdje ne mogu sažeti. No, kada je riječ o zadovoljstvu postojećim stanjem i o tome šta nosi sjutrašnjica, poslovni ljudi su iz godine u godinu sve optimističniji. Ali to se ne može reći za građane, jer su oni uglavnom nezadovoljni i očekuju tek neko malo poboljšanje. Na Kosovu je optimizam izraženiji, a u Bosni i Hercegovini pesimizam. Srbija je pak druga zemlja po pesimizmu. No, da ponovim, poslovni ljudi čini se da očekuju bolje dane.
Kako bi se to moglo objasniti? Iz ukupnih odgovora moglo bi se zaključiti da je javnost pod utiskom rđavog iskustva, dakle rukovodi se iskustvom, prošlošću. Poslovni ljudi, sva je prilika, predviđaju da bi privredna kretanja trebalo da budu povoljnija u budućnosti, usled čega imaju i optimističnija očekivanja. Ovo se može potvrditi i činjenicama da naknade za rad stagniraju ili rastu sporo, dok se privredni rast u većini zemalja ubrzava. Tako da i pesimizam javnosti i optimistička očekivanja poslovnih ljudi imaju osnova, i jedni i drugi su realistični ili racionalni.
Najmanje optimizma ima u Bosni i Hercegovini, i to ne samo u najnovijem nego i u svim prethodnim istraživanjima. Ukoliko se pak pogledaju Federacija BiH i Republika Srpska zasebno, u prvoj se vide i veće zadovoljstvo postojećim stanjem i optimističnija očekivanja, pogotovo među poslovnim svijetom. U Republici Srpskoj nezadovoljstvo je veliko i očekivanja nijesu naročita. I među poslovnim svijetom. Ako se pogleda unazad četiri godine, povećava se jaz između ova dva entiteta i u javnosti i u privredi.
Zanimljivo je da je svakako najpozitivnije raspoloženje u Crnoj Gori, što je u skladu sa privrednim kretanjima u toj zemlji, bez obzira na političke sukobe, pa i krize. Istraživanja se vrše krajem godine, a prošla godina je bila obilježena elementima političke krize. U Makedoniji je kriza bila mnogo dublja i trajala je dugo, usled čega je zanimljivo da su očekivanja javnosti, istražena pošto je kriza već bila razriješena, optimistična. U Crnoj Gori, opet, poslovni ljudi ocjenjuju da su vlasti postale efikasnije i vode više računa o zahtjevima i interesima privrede, a u određenoj mjeri i javnosti.
Ovo upućuje na zaključak da je u Makedoniji postojala spremnost da se plati visoka cijena demokratizacije – jer je privredni rast bio jednak nuli u 2017, a isto ili slično je i sa investicijama. Sama kriza i posebno njen ishod, mada jesu uticali na ocjenu o tome da se stanje nije poboljšalo u prošloj godini, nijesu umanjili optimističnost očekivanja i javnosti i poslovnih ljudi. U Makedoniji je demokratizacija naprosto bila neophodna, bar prema ovom istraživanju javnog mnjenja.
U Crnoj Gori se, čini se, više polaže na poboljšanje efikasnosti vlasti. Ovo su, moglo bi se reći, dva načina rješavanja političkih kriza. Jedan je demokratizacija, dok je drugi veća osjetljivost vlasti na zahtjeve javnosti i poslovne zajednice. U Crnoj Gori, sva je prilika, nije vrijeme za dodatnu demokratizaciju.
Iz cjeline istraživanja moglo bi se zaključiti da povećane privredne veze sa Evropskom unijom, posebno kroz povećanje izvoza na to tržište, utiču na povećani interes za približavanje Uniji. Naravno, poseban entuzijazam je u Albaniji i na Kosovu, ali ima određenih pozitivnijih kretanja i u Srbiji. Taj je proces spor tamo gdje je skepticizam ukorijenjen, a i gdje se privreda i društvo ne oporavljaju, odnosno ne razvijaju već gotovo jednu deceniju. No, razlika između rđavog iskustva javnosti i optimističnijih očekivanja poslovnih ljudi trebalo bi, mada ne naročito brzo, da promijeni stav prema Evropskoj uniji tamo gdje je on još uvijek veoma skeptičan.
Uostalom, ako je cijeniti po broju ljudi koji bi ne da tek napuste zemlju nego da odu daleko od Balkana, osim demokratizacije, nema mnogo drugih puteva.Peščanik.net