- Piše: Ilija R. Miljanić

Crna Gora je zamijenjena Montenegrijom bez slobode, uz danonoćnu strepnju da se američki interesi ne dovedu u pitanje. Osokoljeni premijer Montenegra dijeli teritorije nekadašnje Crne Gore za kampovanje bjelosvjetskih beskućnika i uzgred posla dva nova ‚‘obučena tigra“ da pomognu Srbima na Kosovu da brže nestanu... Zaista je Vučićeva demokratija zavrijedila najbolju saradnju u poslednjih dvadeset godina?! Vladajuće vlastele u Srbiji i Montenegriji sarađuju i podmeću kukavičje jaje svakome ko pokuša iole da se ispravi...
Sredinom petnaestog vijeka Stevan Crnojević je odvojio Zetu od Srbije u najkritičnijem trenutku u to vrijeme za Srbiju i sklopio savez sa Mlečićima. Nesrećni Stevan Crnojević na prevaru vješa i progoni najuglednije domaćine iz Grblja. Nasleđuje ga sin Ivan, koji je pokušao da ispravlja očeva izdajstva i zlodjela, ali ostao je najznamenitiji vladar Crnojevića i dobio ime Ivan-beg. Upravo ovaj putokaz je skoro trideset godina prisutan u Montenegru i upravo ovih dana raskolničku crkvu podijeliše na: Lava i Miraša, a obojica su programirani da zastupaju raskolničke centre gdje god se pojave... Samo da „pink govornica“ ima materijala za zlurade i promašene osobe na svim poljima.
Engleska loža dominira velikim dijelom zemljine kugle kroz planiranja nestajanja svih onih koji se ne priklone njihovim planovima, uz stalni globalistički jaram oko vrata. Upravo usled preovlađujućih interesa ona je ostala stalni neprijatelj Rusije i bila uvijek protiv oslobođenja balkanskih hrišćana od turskog ropstva. Vladaoci Montenegra tako ne misle već proklamuju „zavarenu ljubav“ prema SAD, nakon skupštinskog izdajstva većinskog naroda Crne Gore. Plaćena izdajstva su duhovna hrana vladalaca Montenegra uz lažnu propagandu da je Crna Gora uvijek bila u ropstvu Rusije i Srbije i da danas kroz evroatlantska vrata dolazi do novog latinomontenegrina koji će iz obijesti udariti nogom u svete grobove srpske istorije i tako zadobiti medalju od „kukurijeka“ od strane planera utamničenja planete.
Današnja duhovna matrica Crnogoraca vezana je za čovjeka koji je iskasapio pravoslavlje na prostoru eks-Jugoslavije i bio odani Čerčilov izvršitelj svih zločina protiv Srba i Crnogoraca u Drugom svjetskom ratu... U pitanju je niko drugi nego Josip Broz Tito.
U gradu pod Trebjesom ovih dana dovršavaju „mramorni pločnik“ pokojnog grada koji namjeravaju da ograde velikim brojem narodnih heroja Titovog bratoubilačkog rata dok jame oko grada i žrtve u njima čekaju metamorfozu zemlje... Narodni heroji treba da žive u narodu, u njihovom stvarnom sjećanju, a nikako da služe kao ograda Trga slobode bez slobode s poslastičarnicama koje se planiraju uz rajske „američke čemprese“ koji pozivaju montenegrine u opojnu hladovinu. Nikšić više nije „onaj grad“ kao što ni čovjek koji ga „ponovo“ posjećuje više nije „onaj čovjek“, već samo „kvadratni korjen života“ iz prošlog Nikšića. Bilans se može svesti na jedno davno putovanje gradom u jednoj nestaloj zemlji, gdje se moraju ponovo roditi „pregaoci“ nakon što se slegnu godine pustošenja od strane domaćih inkvizitora koji su rodili iz zasijanog doušničkog cvijeća... Komitskih vođa više nema da spasu narod i preteknu bruku koja bruči i ostavlja grdno nasleđe i kukavna polja izroda i neroda...
Misli pregalaca duboko tumaraju za majkama „seljankama“ koje su rodile Njegoša, Karađorđa i kneza Miloša i sve vitezove iz ‚‘Gorskog Vijenca‘‘ i ostale iz narodnih pjesama uz zvuke srpskijeh gusalah čije strune bude svu gospodu koja je proslavila sveukupno srpstvo i dala nemjerljiv doprinos hrišćaninu bratu i drugim civilizacijama, da žive prkosno postajano i vječno.
Mora svanuti iza tamnih oblaka... Novo vrijeme će nestati bez starog mudraca po kojem se prepoznaju narod i narodnost.
Stihovi pjesnika oslikavaju vrijeme:
‚‘Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti kao list nek te mota
u ludi polet vihor lud‘‘.